Datum: 04.-05.01.2025. (sub/ned)
Lokacija: Vrtača, Dom na Zelenici
Sudionici: Mihael V., Marin J., Robi, Igor R., Ines Š., Vili V., Grof (I.B.) - 7 članova
Društvo: PDS Velebit (svi članovi PO, 2 člana ujedno i SO)
Ocjena izleta: 8/10
Izlet započinje kao i inače, vozači auta skupljaju svoje “kozice” (samo 2 auta direktan pokret) te kreću prema parkingu Podljubelj (prije samog tunela/granice Slovenije i Austrije-poznate Karavanke) sa dogovorenom pauzom na odmaralištu Voklo. Tamo susrećemo druge drage kolege Velebitaše s kojima ispijamo kavu. Krećemo dalje put pod noge i vozimo se prema parkingu. Ostavljamo aute, stavljamo ruksake na leđa i krećemo prema domu na Zelenici (1536 m.n.m.). Nakon manje od sat vremena hoda (40tak minuta) stižemo do doma, ostavljamo višak stvari, lagano odmaramo te prije podneva (11:40h) potpuno spremni (cepini, dereze, gamaše, kacige, rukavice, itd.) krećemo prema vrhu Vrtača (2180 m.n.m.).
Usput susrećemo par grupa ljudi, svi odustaju od uspona na vrh (najviše zbog nedovoljno kvalitetne opreme i fizičke spremnosti). Nas to ne sputava i nastavljamo dalje podignutih glava sigurnih u sebe. Krećemo se rutom smjera I-Z od doma južno od samog vrha te stižemo do račvanja ulijevo za Stol, udesno za Vrtaču, skrećemo desno i penjemo se na greben sa zapadne strane (tzv. ljetni uspon). Snijega je bilo dosta, ali ne previše. Veći nam je problem stvarao vjetar koji je stvarao osjećaj hladnoće od par stupnjeva niže (izmjerenih -5, činilo se hladnije).
I tako nošeni vjetrom penjemo se uz greben, mislimo smo da je vrh nakon idućeg penja, no onda shvaćamo da nam do samog vrha treba još oko pola sata vremena i još jedan mini uspon, međutim vjetar je samo pojačavao (nekima je to bio najjače doživljen vjetar na planini, ledio je nos i prste, trasa rute potpuno zametena kao i na par mjesta prije) pa smo zajedničkom odlukom (predloženom od starijih iskusnijih planinara) odlučili ne otići do samog vrha, već stajemo, okrećemo se i vraćamo nazad istom rutom do doma (iako je prvotno bilo planirano nakon osvojenog vrha otići i do vrha Mala Glava 2031 m.n.m. - kasnije sam saznao da put nije bio prohodan pa je i bolje da nismo). Za cijelu tu avanturu (od doma) nam je trebalo malo preko 4h (stižemo u dom točno u 16h). Na red dolazi opuštanje,presvlačenje i obrokovanje. Nakon obavljenog svega od navedenog ekipa 2.auta se polako pakira i sprema za povratak za Zagreb, dok ih ostala 3 člana pozdravljaju, mašu i zažele sretan put nazad. Pije se pivo i pelin doneseni u ruksaku i njihovo fino-vino, dok se jede grah/ričet. Večera za 4,5/5. Dom je bio prazan, osim nas i domaćina tu je noćilo još par ljudi (cca 5 osoba). Baš zbog toga su domaćini upalili telku da bi skratili vrijeme prije spavanja. Filmovi su bili toliko zanimljivi da se ne možemo prisjetiti kako su se zvali.
Ujutro se budimo prije 8 h (neki u 7 pa čekaju da se dom otključa i da se ostali probude), odrađujemo solidarus doručak i wc, spremamo se i odlažemo višak stvari za kraći nedjeljni hike. Krećemo prema vrhu Ljubeljščica 1705 m.n.m. do kojeg nam je trebalo cca pola sata, odrađujemo brzinsko fotkanje te nam Vili demonstrira svoje vrlo dobro poznavanje geografije, pa koracima prikazuje položaj granica i država (bilo je vrlo zanimljivo i poučno). U planu je bio i uspon na vrh Na Možeh (1784 m.n.m.) no usprkos jakom vjetru (kao da je bio još jači nego dan prije, ako je to moguće) krećemo i ubrzo odustajemo od daljnjeg napredovanja te se vraćamo prema domu.
Pakiramo stvari u ruksake, pijemo zadnju kavu u Domu, plaćamo što se platiti trebalo, te se pozdravljamo s uvijek vrlo ljubaznim mladim domaćinima. Sigurno da smo ponijeli sve, krećemo u polusatni spust prema parkingu i nadamo se da nas Škodilak čeka spreman za povratak. Prije samog povratka, stajemo do mjesta Jesenice i poznate lokacije Das ist Walter. Jedemo svatko svoju desetku ćevapa (mrcinski čevapi, ne oni digleti) uz kajmak i tursku kavu. Punog trbuha plaćamo ceh i krećemo nazad za Zagreb. U Zagreb stižemo taman na prijelazu dana/noći.
😀😀 Preporučamo za buduće naraštaje, u samoj okolici pregršt opcija za druge hike-ove!!!😀😀
Autor teksta: Ivan Grof
