Čvrsnica 27. – 29. travnja 2018.

by Jelena Mandić

Vile, vuci i hajduci

Maturalac se kuhao mjesecima, taman kao da ćemo u svemir. Petra je digla pola susjedne države, održala predavanje, oformila tajnu grupu za iznenađenjca, iznazivala domove, organizirala ručkove, a mi smo čitali o svemu u mailovima. Pa ti reci: Ma organizirati izlet, piece of cake!

I dođe petak. Prvi smo put krenuli prema jugu preko granice, nakon niza osobnih jurcanja po poludjelom gradu koji se uputio na produženi vikend. Znate ono kad držite mobitel u rukama umjesto sata dok vas Uber vozi preko Savske, avenije ili zelenog vala, a semafor traje stoljeće? E tako. Pa u bus, na cestu, van grada, van države. Ulazimo u nekoliko benzinskih i atmosfera u busu je zaigrana. Lončiće dugo nismo vidjeli, ali Andrejev zvučnik nam je još uvijek dobro poznat. Pjeva se. Kao pred utakmicu, dobro zagrijavanje čini događaj još boljim. Acro joga na parkingu, vrećice pucaju, smije se i nadoknađuje par mjeseci propuštenih dogodovština. More gotovo ne primijećujemo. Ali zato stižu peciva i pokloni iz suzyjedjedmraz.com, i beskrajno nas vesele. Hoćeš kiflu il' prutić? Kaj si dobio u paketiću? Dezić? Oš se mijenjat? Kakva iznenađenja odmah na početku! Granica nas ne davi, dobro jutro Bosno i Hercegovino. Već je kasno, još samo da se dokopamo Hajdučkih vrleti i na konju smo. Malo su nam kapci i noge teški. Jest da je 01 ujutro, ali rođendan je rođendan. Nakon odlaganja ruksaka sjedamo za stolove, a beskrajno pristojne, profesionalne i sređene djelatnice uzimaju narudžbe za piće. Što se jede, već je poznato, a iako je slavljenik malo ubio oko prizor baklji na dvije rođendanske torte ga je odmah razbudio. Jure, Gospe ti, sritno!

Šok i nevjerica

Slavljenik je galantan momak i časti cjelokupno društvo, a djelatnice jednako profesionalno i precizno poslužuju ponoćni slatki zalogajčić. Zatim u krevet, dok se u čudu gledamo: Zar svaka soba ima svoju kupanicu? Nekako nam se sviđa ovaj luksuzni smještaj, madrac, krevet i topla voda.

Nakon nekoliko sati spavanja, pukne pogled oko Vrleti, ravnica i moćna planina i dan kao nacrtan. Domaćini uz tri (?) psa, imaju i malo posebnije ljubimce, srnu i srdaća. Grade im veću nastambu, kažu nalaže Istanbulska konvencija.

Hajdučke vrleti

Srnetina

Kad ste zadnji put doručkovali puru i kiselo mlijeko? E tad sam sam i ja. Malo smo ležerniji u polasku, vrag odnia prišu, staza nikom nikad nije pobjegla. Uskoro nas bus ostavlja na startu, vozač maše, a mi se prisjećamo kako je tegliti ruksak uzbrdo. Puno nas je, kao da je jesen 2017. Krpice snijega sve su češće. Neki suše znojem namočenu odjeću na veselom povjetarcu, neki umiru. Niz uspona i spuštanja, pauza i okupljanja i ukaže se dom. PD Vilinac prugasta je kućica na 1900 mnv, a krajolik oko njega kao da je netko oblikovao modlom za kekse. Ljubav na prvi pogled. Sto nas (44) s ruksacima popunjava svaki kutak, a domaćini nam zažele dobrodošlicu. Udomaćujemo se.

Uspon

Pokret

Putokaz

Sreća

Bubimirova kućica i modla za kekse

Atmosfera? Vrti se neka dobra muzika, sjedimo bosonogi ili u čarapicama na klupi, bidonu, agregatu, zemlji, svatko neki svoj đir. Franjo fura didine žute raybanice iz 34', Jan fata boju, Stela je već nafatala. Piva se pije iz šalica, razrezana Tonćina kobasa i smrvljeni kruh lagano meze. Boce zabodene u snijeg čekaju večer. Domari nose agregate, Ante će im pomoć, a i Marija i Željko. Nama ostalima, tlaka nan se maknit zbog tlaka u zraku. Shvatim da mi fali riječ za ovo tu, neka između gušteranje, buksanje i hlapljenje. U zenu i zoni smo. Hoćemo li na vidikovac ili vrh? Može pričekat. Da bacimo koju partiju bele ili bajkovite igre čijeg se naziva ne sjećam? Može! Rezu u beli pišemo kredom na improviziranom stolu, a bajkovita igra izvlači iz nas priče i pojmove poput karijes, u šumi i trinaesto prase.

Dokolica

Sanja je inspirirana pa otvara frizerski salon naziva Planinarska zuza, a Ivana zaključuje da hoće biti baš kao Elza jer je ona kul.

Elza

Ali ček, čemu dobra, oštra padina ako se ne sanjkaš? Znanosti radi, isprobali smo razne tehnike i podloge, između ostalog komadić linoleuma koji je krasio pod u domu. Ide kao blesavo, pogledajte Marijin video dokaz.

Sanjkanje

Kad dođe vrijeme zalaska vrijedi se uspeti na Veliki Vilinac, ogrnuti se perjem, sjesti, popiti gutljaj piva i odraditi par fotki u zlatni sat. Sunce nikako zaći, a nama već hladno, ajde još taj tradicionalni obred primanja jedne Dore u Velebit.

Zlatni sat

Obred inicijacije

Pingvini

Veliki Vilinac

Umalo zalazak

Ma snaći će se sunce i sigurno zaći i bez nas, mi ćemo prema domu. Gostimo se večerom, odgovaramo na kvizna pitanja i zabavljamo domaćine. Stiskavac na spavanju, nitko se ne buni da mu je hladno.

Odred za svitanje ustaje u 05 i nakon dobrog umivanja (Burkica, nikamo bez umivanja!), ide put vidikovca pozdraviti sunce. Šumovite padine polako dobivaju boju, a jutro uopće nije hladno. Neretva vijuga ispod nas i beskrajno je, nevjerojatno zelena. Ostat ćemo tu kratko i počastit se krajolikom.

Odred za svitanje

Još malo doručka uz sniježno-zelenu vizuru, pakiranje i počinje drugi niz hodanja, klizanja, sanjkanja i odmaranja. S nama su i domaćini, prave nam društvo i pokazuju put. Sjaranili smo se, obećaju doći do Velebita, i jednog i drugog. Slikanje na Hajdučkim vratima, lagano hvatamo dodatni sloj boje i spuštamo se.

Povratak

Domaćin i vodič

Dvoja vrata

Nekoliko sati kasnije, još se spuštamo, a nekima snaga kopni. Na početku makadamske staze domaćini nude prijevoz do Jablanice. Dvoje iscrpljenih prihvaćaju, a ostatak nastavlja silaznom putanjom. Muči nas taj šum vode, ubili bi da se možemo baciti u neku rijeku. Konačno se ukazuje autobus, a vozač nam kaže da je odmah tu i put do Neretve. Bacamo ruksake i sjurimo se niz stube prema jednoj od najhladnijih rijeka u okolici. Ozbiljno, trnu stopala nakon jedno pet sekundi. E sad možemo na one bureke i pite koje nam je Petra obećala. U Jablanici nas osim bureka dočekuje i ranije odsutni domar PD Vilinca Bernard i gradonačelnik, lokalna smo atrakcija. Burek, pita, Sarajevsko i bus. Doma smo oko 03:30, malo nam je bus zakuhao, malo smo se razgovarali na granici. I kako je bilo na maturalcu? Ma evo još par fotki. Petra, hvala!