Napisali: polaznici VT 2018., članovi Labello auta
Fotke: Ivana Širić, Ivana Leventić, Suzana Andrić i Marija Pustički
Prvi dan ljeta je vrijeme za nastavak zimskog visokogorskog tečaja i odlazak u Tirol. Visoke ljetne temperature potjerale su nas u planine, jer tamo ima zime… ima i vječnog leda te -10!
22.06. Garmina (navigacija) kaže 8 sati vožnje do Venta, malenog austrijskog grada, mjesta našeg okupljanja. Dobrodošli u Sloveniju, dobrodošli u Austriju, dobrodošli u Italiju i dobro mi došli u Vent. Parking su oko 15 h okupirale ZG tablice i uz ekspresno spremanje (stigli smo popiti i espreso), u 17 h krećemo kroz zelene alpske pašnjake prema domu Breslauer Hütte. Dok je buržoazija išla žicarom, maleni pačići uživali su u svakom koraku prema 2844 m. Sve čari Alpa, kravice kako pasu i svisce kako motaju čokoladu u omot, svojim je školarcima pokazao Alen.
Naša domaćica Sladja, znala je kako dolazimo umorni i gadni, zato je iz njene kuhinje već mirisala nuddle Suppe und knedl. Tu večer smo još samo razradili plan za sutrašnju turicu na “divlju špicu” i krenuli na rano spavanje. Sutra je nas školarce čekao veliki dan, naš prvi 3000-njak. U sobi 34 orkestar se brzo uskladio, a hrkačka simfonija orila se do ranih jutarnjih sati. U 4:30 melodični ton prekida alarm koji zove na ustajanje. Brzo dolje leti hoćeš li kavu ili čaj i spremi se za polazak. Slaven stylish, vrijeme idealish…. a Miha fantastisch!
Vođeni laganim Štefovim korakom, preko ledenog jezera dolazimo do početka kuloara gdje stavljamo tehničku opremu. Podijeljeni u 6 naveza, kroz feratu, preko ledenjaka, do vrha, uz jako sunce i povremene nalete vjetra… svaki navez ima svoju priču. Alenov navez diktirao je tempo, Štefov navez trenirao je strpljenje, Jurajev navez cijelo vrijeme je učio, u Davorovom navezu sve je bilo sjajno, a dijelile su se i mudrosti o milovanju, za sirotog Burkicu su bila potrebna dva instruktora u navezu a Nikolin navez je radio predivne fotografije. Uz savršen pogled te uz vršni kompletić na partyu Wildspitz tražilo se mjesto više… ali je prostor bio premali da bi svi školarci stali. Kroz greben smo prešli na drugi vrh, divili se prekrasnim vidicima i ostalim vrhovima te sanjarili o ispenjavanju istih.
Vođa je odabrao drugačiji put silaska kako bi poboljšali znanje otpenjavanja grape. Kako su nas i učili, samo jedna sekunda nepažnje dovoljna je da se na visinama dogodi nesreća, što je Ivana iskusila na vlastitoj kozi. Proklizavanje na grapi, zaustavio je njen sabran i neustrašiv navez. Nakon silaska s grape, skinuli smo opremu a nebo koje je najavljivalo nevrijeme, brzog koraka potjeralo nas je nazad u dom. Odmor, večera i simfonija ispratila nas je u san…
Ujutro se sretni i preplanuli budimo na kasni doručak. Plan za dan - uživanje, zabava i spenkanje (hihi)! Samo sat vremena od doma popeli smo još jedan 3000-njak gdje smo proveli dopodne. Po silasku, instruktori su nam pripremili iznenađenje.. vježbe navezivanja i zaustavljanja cepinom. Večer je bila još puna iznenađenja a svi školarci koji do tada nisu znali čemu služi uže, iskusili su to na vlastitoj guzici.
Uz zvuke harmonike i pjesmu večeras je naša fešta slavilo se dugo u noć… Za kraj najboljeg izleta ikad, orkestar nije razočarao, bio je jači nego ikad prije. Grande finale!
Zadnji dan kao da smo se probudili u drugom mjestu i vremenskoj zoni. Pahuljice snijega ispratile su nas do Venta, odakle smo se uputili prema Zagrebu!
Ovo je bio još jedan predivan izlet, Tirol nas je zaveo svojim čarima i jedva čekamo ići ponovo!
Pozdrav iz Labello auta!
