napisao Ante Knez, polaznik VT 2019

...prva vježba na rasporedu je u subotu na Medvednici 12.1.. Nađemo se u 08:00 sati na početku Bikčevićeve staze (parkiralište Bliznec). Ići ćemo po bikči na puntijarku i onda ćemo naći neku strminu pa vježbati zaustavljanje cepinom + hodanje u derezama i navezu. Od stvari si ponesite sve sto mislite da vam treba kao da idete u visoka brda, dakle; štrik, cepin, dereze, kacigu, zamke, pojas, karabinere, matičare i ostalu opremu koju jos nemate ali ćete ju zadužiti u četvrtak nakon predavanja. Pogledajte prognozu i tako se obucite. Ideja izleta je da vidimo gdje je tko s kondicijom pod opterećenjem kako bismo znali što očekuje vas i nas na tečaju. Tko dođe s ruksakom manjim od 30l, dobije vreću cementa na leđa...

U samoj najavi vježbe piše sve i više puta je rečeno i sami znamo da je bitno imati svu opremu, a ako ju zaboraviš za nagradu dobiješ ostanak kući, odnosno u ovom slučaju "blažu" kaznu, a to je pisanje izvještaja :-)0

Jedan bitan dio vježbe je bio složiti sve u ruksak, malo više opreme nego što smo navikli, kaciga, pojas, dereze, uže...taj prvi dio sam osobno super savladao zaboravivši kacigu i pojas :-D na svu sreću instruktori su mislili na nas i bilo je rezervnih komada opreme, hvala Trpa. Sve u svemu mislim taj prvi dio uspješno obavili ipak nismo bez iskustva, a biti će još vremena za vježbu.


Nešto prije 8 sati smo se skupili na parkingu prije Bikče, većina polaznika visokogorskog tečaja i zimskog alpinističkog, naši instruktori i naša draga voditeljica Žana.


Kosmat je krenuo malo ranije, njegov je zadatak bio da nam na vrhu zapiše prolazno vrijeme, mada se ispostavilo da nije trebao baš toliko prije krenuti, ali se snašao dobro i čekao nas unutar doma Puntijarka, na toplom :-)



Meni se osobno nije baš bilo lako motivirati za Bikču, dosta puta smo bili na njoj, a što je najgore, imali smo generalnu probu tri dana prije i moram priznati da nije baš bilo super, nije motivirajuće kad je rezultat lošiji pedeset posto nego godinu prije. Ali baš zato nema odustajanja i ovo je samo jedan od treninga na Bikči, dok traje tečaj idemo barem jednom tjedno!

Između sat i sat i dvadeset minuta svi smo bili u domu Puntijarka, možda smo izgubili koju minutu jer je gornji dio Bikčevićeve staze bio dosta zaleđen, ali to nije bilo presudno.

Kratka pauza u domu za čaj, štrudlu, ali kratka da se naviknemo na budući raspored na tečaju.

Oblačimo pojaseve, oblačimo dereze, nakon nekoliko okretanja pojasa, nakon odabira lijeve i desne, odnosno druge lijeve i druge desne dereze, bili smo u punoj opremi i spremni za dalje.

Zadužena užeta se vade iz ruksaka, Žana i instruktori objašnjavaju pripremu užeta za navez, pronalaženje sredine, mjerenje u ovom slučaju 6 metara između pojedine osobe, vezanje vodičkih osmica za ukapčanje u navez, vezanje krajnjih osoba osmicom sa uplitanjem i spremanje viška užeta u ruksak.

Nakon što se užeta bila spremna, lagano smo se ukopčali, vezali zamke prusikom za uže, prvi i zadnju u navezu su se mučili sa viškovima užeta, ali bili smo spremni, tri naveza sa po četvero polaznika i instruktori pored nas.

Krenuli smo lagano od Puntijarke prema vrhu u nadi da nađemo neku strminu gdje bi vježbali samozaustavljanje sa cepinima. Cijelim putem su nas svojim savjetima pravili instruktori, mi smo pazili da imamo ujednačeni ritam u navezu, uz dobru dozu koncentracije da ne zapnemo derezama sami za sebe.

Bilo je zanimljivo hodati u navezu, kratko, ali to je tek početak, imati ćemo još dosta vremena za vježbu.

Pronašli smo jednu padinu u blizini skijaša, nije bila idealna, snijeg je bio dosta mekan, nagib nije bio dosta strm, ali nam je bilo zabavno, prošli smo osnovne tehnike samozaustavljanja, sa padom na leđa, prsa, noge naprijed, glava naprijed...veselimo daljnjem vježbanju zaustavljanja, ali samo vježbanju, sljedeća dobra prilika će biti na Grintovcu.

Nakon vježbe ponovno se spajamo u naveze, mjenjaju se krajnje osobe naveza i lagano krećemo prema Puntijarci.

Na Puntijarci je izlet bio gotov, sutradan smo bili slobodni, tako da su nam voditelji dozvolili malo širi izbor pića, ne samo čaj, te smo se nastavili družiti i razgovarati o daljnjem tečaju i sve što nas lijepo i teško čeka dalje.



Po mom mišljenju izlet je bio dobar, ostvario je svoj cilj, vidjeli smo kako izgleda sa punim ruksakom planinariti, u derezama, kako složiti navez i hodati u njemu, kako se zaustaviti s cepinom i što je najbitnije da se svi skupa upoznamo još bolje.



Veselim se budućim izletima, druženju, prilici da naučim više.

Pozdrav, Ante Knez.