22.06.2019.- Ej, pa lijepa je ova Austrija!
Avantura pocinje s Parkplatz Hopffeldboden (47°12'21.0"N 12°14'58.2"E, 970nm) odakle je plan krenuti u 11:00. Uz najbolju volju, planirano kretanje iz Zagreba u 5:00, ostajemo dosljedni Velebitaši i krećemo u 12:00, ali to je okej. Današnji cilj je dom u kojem ćemo provesti tri noći, Kürsingerhütte (skupno ležišće 15€, 4 minute tople vode 3€, polupansion - bez spavanja - 37€, korištenje infrastrukture doma ako se ne uzima polupansion 5€, pivo 4.5€, a la carte cca 15€, doručak a la carte nije opcija, moguće van pp uz nadoplatu od 13€, dorucak od 4:00 - 8:00, vecera 18:00, a la carte zadnja narudžba 16:00, prva u 12:00, polupansion se najavljuje dan unaprijed).
Marka do doma je 5.3h, duljina staze 13.8 km, visinska razlika 1513m. Put kreće makadamom kroz šumu, uz brdo, te nakon x serpentina izbija na alpske proplanke.
Livade, kravice, slapovi, patuljaste svinje, patuljasti ovnovi - ili mladi ovnovi (on je mal, ali vidiš na njemu da je star – rasprave će se još dugo voditi) i zečevi odaju bajkovit dojam. Ovaj dio puta ima smisla uzeti kakve pristupne teniske, nogice će biti zahvalne.
Put polako ostavlja diznijevsku idilu i makadam (fala Bogu), te nastavlja kroz odlično markirane hrpe dolomita i potom strmim usponom kroz stijenu. Kod žičare je dobro obući gojze, mada je bilo ekipe koja je do doma došla u teniskama. Mokrih i promrzlih noga. Svakako zadnje mjesto gdje treba obućo gojze je na prelasku vodopada.
U domu otkrivamo da nema signala, ali dobivamo upute od turbo ljubaznog domara gdje se signal moze naći.
23.06.2019 - Nebo nam nije naklonjeno...
Grossvenediger će pričekati neko ljepše vrijeme. Oblak, rosulja, mjestimicne kišice su nas potjerale na blizi nam vrh, Keeskogel. I Keeskogel će pričekati neki ljepši dan. Osvajanje vrhova ostavljamo za neki drugi put. Radimo vježbe - navezivanje, padanje...
Mokri dolazimo u dom nešto prije 12:00. Depresija. Nešto kasnije vrijeme se poboljšava dovoljno za potragu - sada vec svetim gralom - signalom. Hodamo do križa podno Keeskogela i molecivo tražimo signal. Nema ga. No, nešto smo prohodali, dan nije propao.
Najava vremena za sutra je dobra. Uspijevamo namolit ljubaznu domarku za jedan mail s čak DVA primaoca kako bi smirili naše doma. Gigantsko hvala Žani i Antici koje su prepisale sve te brojeve i razaslale poruke. Mirniji smo. Depresija i oblaci se lagano čiste.
24.06.2019 - Moj prvi ledenjak!!!
Znaš ono kad u smiraj zore izađes iz doma, a tamo ni daška vjetra, niti jednog oblaćka, osječaš mir, i planinu kako polako dolazi k sebi? U 5:00 krećemo stazom 902 koja od doma vodi preko stijena do jezera podno ledenjaka. Marka je 4.5h od doma do vrha, ukupan put 7.5h, 13km, visinska razlika 1200m. Jezero je smrznuto, a stijene su uglavnom pod snijegom, tako da smo u derezama odmah. Na jezeru se navezujemo i nastavljamo ledenjakom putem vrha. Ovo je inače znano i kao južna ruta, iz našeg smjera radimo krug oko vrha kako bi mu prišli s južnog, zasnježenog grebena.
U navezima je situacija šarolika. Uspon je mjestimice strm, mjestimice je u hladu, mjestimice treba slikat. Dok su članovi naveza dobro napojeni, pod optimalnom radnom temperaturom, svi hodaju istim tempom, a djeca zbrinuta kod bake situacija je idilična. No tolerancija se lagano topi. Neke prebacuje vrućina, neke nedostatak cigara, neke zaboravljanje ljekova, neke krivi ljekovi, neke cukanja. Čudna je to veza, treba 4 ljudi jedne druge istrpit. None je uvijek govorila, pazi s kime se navezuješ. U stvari je uvijek govorila pazi koga ćeš dovest doma, ali trebala je ovo. Svakako nikoga iz naveza. Sve je to dio sporta.
Navezi, kako god raspoloženi bili, uspješno dolaze do vrha, i uspješno se vraćaju u dom. Ako ih je i bilo, neuroze su ostavljene negdje na ledenjaku, ekipa je sretna. Slijedi tradicionalno bicevanje, većini nam je prvi 3tisucnjak(!), veselje, plan za jos jedno rano ustajanje i polazak u 5:00 na Keeskogel.
25.06.2019 - Vraćam se Zagrebe tebi, a tebe Keeskogel, nismo zaboravili!
5:00, debelo probrana ekipa kreće na jedan kratak ali sladak uspon. Cilj je Keeskogel, 3291m, visinska razlika 734m, 2.5km, 3h, light and fast. Staza kreće od doma, i stazu, barem početak, jako dobro znamo. Prošli smo je za prethodnog pokušaja osvajanja, i u pokušaju traženja signala. Nakon stijena, dolazimo do snijega gdje se uderezeujemo, i nastavljamo do početka grebena gdje se dederezujemo, i nastavljamo lagano skremblanje po II/III- grebenu. Prvi vrhu greben je zaledjen, pa se ponovo uderezujemo i preko stjenoleda, pa ledosnijega izbijamo na vrh nestvarna pogleda.
Znaš ono kad s vrha Keeskogela u rano jutro gledas Grossvenediger, ledenjak, i beskonačne alpske vrhove svuda naokolo? Ako ne znaš, onda odi na Keeskogel. Ako i znaš, onda znaš da se možeš i vratit. Raznovrsnost uspona i prekrasni pogledi čine ovaj vrh unikatnim. Debelo ispod marke se spuštamo nazad do doma, te nakon kraćeg prepakiravanja se spuštamo nazad na proplanke i nalazimo ekipu koja nas čeka u Postalmu, restoranu uz naš makadam.
Okrijepa (kažu da su jaja s povrćem najbolja u svemiru), povratak beskonačnim makadamom do parkinga, pozdrav s ekipom i put kući uz hitove Meri Cetinić.
Puno smo toga naučili. Sunce na ledenjaku nije šala. Krema za sunce nije dovoljna. Treba je i mazat! Često! Kratki rukavi i ogoljen vrat nisu opcija. Ako je vruće, tanke tehničke majice dugih rukava, i lagani buff oko vrata, smanji izloženost. Ritam, ritam, ritam je za navez užasno bitan. Prilagodi ga da se kreće. Nemoj ga mijenjat. Reci svojima da tamo gdje ideš možda neće biti signala i da se pripreme da nema vijesti. Monte Rosa se izgovara rôza (rooza), a ne ròsa (rosa!).
Hvala svima koji ste sudjelovali, i posebno hvala vama koji ste nas vodili. Bio je to lijep izlet.
Izvještaj sastavio Matija Glavinić Pecotic polaznik tečaja
Fotografije ustupili: Alen Kosmat (ove ljepše) i Matija Glavinić Pecotić
