3. VOPS - Samarske stijene

Dana 10.10. godine Gospodnje 2020. okupili smo se tradicionalno u velikom broju ispred Caffe bara Cug na glavnom kolodvoru kako bi se, prema unaprijed popunjenoj tablici, raspodijelili u aute te krenuli put Mrkoplja. Putem je izvidnica, naštimavajući playlistu, promašila skretanje na Bosiljevu pa smo se žurno okrenuli kod Ogulina kako nas ostatak naroda ne bi predugo čekao. Ispred caffe bara Sušilo u Mrkoplju je dogovoreno okupljanje svih auta kako bi se zajedno zaputili prema famoznom 13. kilometru, koji je polazna točka za izlete u Samarske stijene, naziv je dobio jer se nekad na tom mjestu nalazila kilometarska oznaka. Nakon sto smo tamo parkirali svoja vozila, daljnji put smo nastavili spremno pješice sa svom planinarskom opremom I prvom pomoći 😊, kao što priliči uzornim školarcima.

Nakon 159 metara uspona I sat vremena planinarenja, uz samo nekoliko promašenih markacija došli smo do željno očekivane prve postaje našeg puta, Ratkovog skloništa kojim upravlja I brine naše društvo PDS Velebit, nakon razgledavanja skloništa I zajedničkog fotografiranja, već je došlo vrijeme za ručak I naravno međusobnu razmjenu kolača uz druženje. Za rutu smo odabrali zapadnu skupinu stijena što kondicijski I vremenski je više odgovaralo školarcima.

Punih trbuha ali I punog entuzijazma uz kartu I kompas izvidnica je započela navigaciju prema Velikom kanjonu pod budnim okom instruktora, te smo nastavili prema Piramidi (1279m) koja čini najslikovitiji vrh u zapadnoj skupini Samarskih stijena. Vrh je stjenovit I strm (samo najhrabriji su se popeli), ali vidik s njega pruža se na sve strane strogog rezervata Samarskih stijena a i dalje.

Bez velikih poteškoća budno smo pratili markacije koje su nas navodile, te uz malo početnog alpinističkog duha I penjanja po stijenama uspiješno smo obišli  Faraonovu dolinu (gdje smo imali malu pauzicu za nešto prigricnut I podružit se) , Stepenice te vrh Samarskih stijena koji je na visini 1302 metara, s kojeg se pruža prekrasan pogled na južnu skupinu stijena, posjet vrhu neki školarci obilježili su selfijem dok su neki obilježili sa žigom HPO koji se nalazi na vrhu.

Ruta nazad do auta je bila relativno strma I ponegdje skliska pa je par školaraca postrugalo mekim šumskim tlom svojim pozadinama, ali na svu sreću, ozljeda nije bilo te smo svi sretni, puni dojmova i pomalo umorni sigurno stigli do naših auta.

Izlet na Samarske stijene je izlet koji ćemo zauvijek pamtiti, spoj netaknute prirode strogog rezervata, neobične I zahtjevne forme stijena, sunčano vrijeme te pogled netaknute prirode u nama su ostavile izvanredan dojam te želju za ponovnim povratkom u nekim od narednih izleta.

Pri povratku u Zagreb dogovorena je razmjena dojmova uz birana alkoholna pića u Cugu prije nego smo priveli dan kraju i zadovoljni otišli svom domu.

 Lijep pozdrav od Monike, Hrvoja, Dine i Doriana.

Monika Mačkić, Dorian Kutleša, Hrvoje Butina