Krk
U rano jutro subote 22.4. na parkingu kod Arene, okupila se pospana, ali uzbuđena ekipa spremna za novu avanturu. Ipak je ovo bio prvi dvodnevni izlet u školici, pa motivacije nije nedostajalo. Ekipu izvidnica za ovaj izlet sačinjavali su: Ante Šušak, Adam Milan, Nikša Glogoški i Matea Cerovac, koja nažalost nije mogla prisustvovati izletu. Obasjani prvim zrakama Sunca brže bolje smo potrpali stvari u auto i krenuli za Krk. Nakon dolaska u kamp Mali, saznajemo da smo stigli prije svih, stoga odlučujemo prošetati plažom te popiti kavu uživajući u pogledu na Bašku.
Vraćamo se u kamp gdje nam se priključuje ostatak ekipe, te krećemo sa sastavljanjem šatora. Uz malo muke, šatori su podignuti i započinjemo s posljednjim pripremama prije polaska na rutu. Sunce je žarilo svom svojom snagom, pa je zbog toga krema za sunčanje postala “vruća roba” (no pun intended) koju su više manje svi pokušali na neki način pribaviti. Nakon jutarnjeg mazanja, profesor Brko, ostatak izvidnice i ja, otvaramo kartu te se dogovaramo oko planirane rute. Odlučujemo pratiti obalu do početka kanjona Vrženice. Naoružani kompasima i kartama pozicioniramo se na čelo kolone, pokazujući put ostalim školarcima. Putem do kanjona prošli smo kroz Bašku gdje smo pokupili i par začuđenih pogleda od strane lokalaca kojima nije bilo baš najjasnije što točno radimo. Zatim smo izašli iz grada, te smo nastavili kretanje pažljivim korakom uz oštre stijene na obali, te smo zbog toga bili nagrađeni predivnim, skrivenim plažama. Na jednoj takvoj smo odlučili napraviti pauzu, kako bi nešto prigrizli i uživali u pogledu na more i snježne vrhove Velebita u daljini.
Nedugo nakon toga dolazimo do početka kanjona. Probijajući se kroz kanjon naišli smo i na par kostura zalutalih ovaca. Nakon jedno 2 i pol kilometara, izlazimo iz kanjona, dolazimo do suhozida gdje u hladu krošnji odlučujemo napraviti pauzu za ručak. Nakon što smo završili s ručkom, instruktori su nas odlučili počastiti turom novih čvorova koje je valjalo naučiti. Napojeni i odmoreni, krećemo u najinteresantniji dio rute - navigiranje kroz labirint suhozida. Plan je bio pokušati ih zaobići što je više moguće, ali to se u praksi pokazalo dosta izazovnim. U jednom trenu stajemo kako bi sa instruktorima malo izvježbali triangulaciju. Napokon se probijamo na makadam, te ubrzo započinjemo uspon na Hlam. Na vrhu smo nagrađeni predivnim pogledom na Prvić, Goli Otok, Sveti Grgur i Rab. Spuštamo se s Hlama te se priključujemo na stazu 57 - Šetnica “Put k mjesecu”. Prolazimo Mjesečev plato te se kroz šumu spuštamo prema Baškoj i kampu. Najhrabriji su čak iskoristili priliku za jedan brzi kupanac prije nego padne noć. Ovaj predivan dan je okrunjen večernjim roštiljom, ugodnim druženjem, svirkom i pjesmom.
Sljedeće jutro budimo se rano i spremamo stvari i šatore, malo umorni od roštilja, ali spremni za nove pobjede. Pratimo stazu 54. Baška - Batomalj - Svetište Majke Božje Goričke, te nakon mukotrpnih 250 stuba stižemo do svetišta, na kojem odlučujemo malo odmoriti prije nimalo laganog uspona na Lipicu i Veliki Hlam. Prebacujemo se na stazu 48. Svetište Majke Božje Goričke - Lipica, te nakon uspona do Lipice na stazu 44. Vaclavov grebenski put. Prolazimo Veliki Hlam i pratimo stazu koja ide tik uz rub gore. Kod Ljubimera zastajemo kraj malog jezerca čije obale krase “Suze”, zanimljive staklene strukture. Nakon što smo objedovali, pratimo stazu 52. Baška - Vraca - Bag - Škuljica te se kroz šumu spuštamo u Bašku. Dolaskom u kamp odrađujemo posljednja kupanja i prvi dvodnevni izlet školice bliži se kraju. Iako smo u 2 dana prešli preko 30 km i iako su nam žuljevi već dobili žuljeve, vedrog duha i zabave u nijednom trenutku nije nedostajalo i jedva čekamo još jedan dvodnevni izlet.
Ante Šušak
