43. VOPS - Svilaja
Nakon dvotjedne pauze zbog lošeg vremena, školarci su ponovo u akciji. U subotu 22.5. oko 5:30 h ujutro na parkingu kod Arene okupila se uzbuđena ekipa spremna za 350 km dug put do Dalmatinske zagore. Neki se, doduše, nisu uspjeli probuditi na vrijeme, pa su nešto kasnije krenuli. Izvidnicu su činila dva člana: Vinko Obadić i Renato Tošić. Autima se išlo do planinarskog doma Orlove stine na Svilaji. Po dolasku u dom, ekipa se smjestila po sobama i raspakirala stvari. Nakon što su svi članovi školice stigli, krenuli smo u brijeg.
Izvidnica je dobila kartu u ruke, te je hrabro povela kolonu. Krenulo se od doma prema vrhu Bat (Svilaja). Sunce je pošteno tuklo, pa krema nije bila na odmet. Nakon cca sat vremena hoda, napravili smo pauzu da malo uživamo u ljepotama krškog terena. Ekipa se odmorila i okrijepila te smogla snage za završni uspon. Izvidnica nije imala previše posla, budući da je staza bila dobro markirana. Najednom se naoblačilo i počelo puhati. Kako smo se približavali vrhu, vjetar je postajao sve jači. Već smo mislili da će nas kiša oprati, ali srećom to se ipak nije dogodilo. Po dolasku na vrh, brzo smo se sklonili u zavjetrinu. Pogled je pucao na Perućko jezero i Dinaru u pozadini.
Krenuli smo natrag prema domu. Spustili se s vrha, te skrenuli lijevo kako bismo napravili kružnu turu. Ipak je ljepše kad se ne vraća istim putem. Nakon ukupno 5 sati planinarenja vraćamo se do doma, ali ne da se odmorimo, nego da osvojimo još jedan vrh. Ovaj put, staza je puno kraća, 20-ak min nam treba do vrha Orlove stine odakle je, mnogi će se složiti, pogled još ljepši. Tu nije bilo vjetra, pa su mnogi iskoristili priliku za slikanje.
Vraćamo se u dom gdje nas, kao naručen, čeka topli grah s kobasicom. Nakon jela, uslijedila je demonstracija prve pomoći, što je dobro došlo školarcima da utvrde gradivo tjedan dana prije ispita. Vježbalo se i vezanje čvorova, a onda se ekipa lagano opustila. Došla je i gitara pa se zapjevalo do dugo u noć.
Sljedeće jutro, ne sasvim naspavani, ali dobro raspoloženi i puni pozitivne energije, krećemo autima prema drugom planinarskom domu, ovaj put na Dinari. Putem se zaustavljamo ispred trgovine Studenac gdje uzimamo prijeko potrebnu hranu. Napravili smo im prometa za mjesec dana. Konvoj naših auta nastavlja voziti prema domu Sv. Jakov. Po dolasku, oblačimo gojze i krećemo u novi pohod. Penjemo se prema vrhu Mali Maglaj. Putem nailazimo na zaštićene biljne vrste poput kockavice i encijana. Uskoro nas je ponovo dočekao vjetar, ovaj put još snažniji nego dan prije. Nakon dolaska na vrh, dio ekipe odlučio se za odlazak na Veliki Maglaj, dok se ostatak sakrio u zavjetrinu i skupljao energiju za povratak.
Na putu prema natrag sreli smo dva guštera zelembaća koji, u usporedbi s običnim gušterima djeluju poprilično veliko. Vrijeme je bilo čas oblačno, čas sunčano, a vjetar nije stajao.
Okupili smo se kod doma Sv. Jakov. Uslijedio je emotivan oproštaj od našeg Brke, koji je za mnoge postao ikona planinarske škole Velebit. Želimo mu puno sreće i uspjeha u novom životnom poglavlju te se nadamo da će još koji put navratiti u Purger-grad.
Zadnja stanica ovog nezaboravnog vikenda bila je izvor Cetine. Smješten podno Dinare, u blizini mjesta Kijevo, izvor je zaštićen kao hidrološki spomenik prirode. Sunce je pržilo pa su se neki odlučili osvježiti hladnom vodom.
Umorni od dvodnevnog planinarenja, ali vedra duha i dobrog raspoloženja zbog svih lijepih stvari koje smo vidjeli i doživjeli vraćamo se u Zagreb i jedva čekamo sljedeći izlet.
Vinko Obadić i Renato Tošić
