Storžič i Srednji vrh
Još jedan izvještaj, još jedna Slovenija.
Prvi izlet kod susjeda nakon više od godinu dana; jedva sam dočekao. S obzirom na mjere prelaska granice koje su i dalje na snazi, preko granice se moglo samo pod određenim uvjetima, ali skupilo nas se osmero: taman za 2 tutača. U subotu, dana gospodnjeg 24. 7., nakon okupljanja kod (zatvorenog, uranili smo) Cuga, uputili smo se prema toj magičnoj granici.
Gugl Maps nas je prijateljski informirao da je već nastala solidna gužvica na Bregani pa smo skrenuli na Staru istog imena i tamo prošli bez ikakvih problema. E da, prije toga smo navratili i na Inu kupiti vinjete; ovaj put samo tjedne, makar se razmišljalo i o nešto dužem periodu, ali razum je prevladao.
Prema planu, autiće smo smjestili na makadamskom parkingu (već poprilično zapunjenom) iznad Mača, još ponešto gricnuli i uputili se prema domu na Kališču. Staza je većim djelom u šumi, kombinacija lakših i strmijih dijelova, ali nije prezahtjevna.
Ja sam usput krstio nove gojze pa sam negdje na pola puta lijepio razne flastere i čuda moderne medicine po stopalima (fala Robiju, uvijek dežurnom apotekaru!).
Laganim tempom smo već oko pola 1 (cca 2 i pol sata uspona) bili kod doma gdje smo sjeli/legli na predah, ručak i čekanje da sunce probije oblačno nebo. To se baš i nije događalo, a ekipi je postajalo sve dosadnije pa smo digli guzice nešto prije 15h i odlučili da idemo na vrh Storžiča, bila gore magla ili ne.
Nakon kratkog laganog uspona, stigli smo na Bašeljsko sedlo i uskoro saznali zašto je ruta na hribi.net označena kao "zahtevna". :)
Slijedio je strm uspon (ok, strm za sve osim Gorana) koji je ubrzo dodatno začinjen s maglom i pokojom "feratom". Tu i tamo se iz magle moglo čuti i ovčice, ali su se prilično dobro kamuflirale u sveopće sivilo. Do vrha dolazimo oko pola 5 i strateški se smještamo na stranu koju ne bičuje vjetar i gdje se na trenutak moglo i uloviti koji pogled na zelenilo ispod. Slijedi čekanje magičnih 17h kad su Norvežani obećali da će se nebo otvoriti. E pa: lagali su! :)
Oko pola 6 smo zaključili da nebu ništ od pogleda na sve strane pa smo se krenuli spuštati istom rutom. Kad smo stigli natrag do sedla, demokratski smo odlučili (sorry) da ćemo navratiti i na Bašeljski vrh pa se od tamo spustiti do doma. Kratki uspon, malo bolji pogledi jer nema magle na tom vrhu, kratki fotosešn i spuštanje do doma na večeru, pokušaje druženja s nepovjerljivim micekom i spavanac.
Iduće jutro je lijepo, Storžič je bez magle i čak se nešto priča o ponovnom usponu gore, ali planovi su ipak bili malo drugačiji.
Nakon doručka (nešto manje obilan nego ga pamtim od prije godinu i pol) ponovno ide uspon, ali skrećemo prema istoku i malom Grintovcu. Do Mačenskog sedla dolazimo prilično uskom stazom, bez osiguranja i s nekoliko nezgodnijih segmenata, ali ništa (pre)strašno. Od sedla do Grintovca ponovno jako strm uspon, ali vrijedilo je zbog lijepih pogleda na sve strane - jedini minus je bio dosta žestok (na mahove) vjetar koji nas je relativno brzo otjerao od tamo. Spuštamo se u podnožje Srednjeg vrha gdje se izležavamo na suncu i eliminiramo još pokoju konzervu klope. I jednu ultra gorku čokoladu što je Carmen donijela - mislim da je pisalo 126%!?
Uspon na Srednji vrh je prilično lagan, a s vrha puca predivan pogled na (pravi) Grintovec. Na vrhu obavezno fotkanje pa spuštanje prema autima. Dužim putem. To je možda bila mala greška u koracima, iako su se krajolici na kraju pokazali jako zahvalnima za poglede (pogotovo nešto prije i nakon zavetišča v Hudičevem Borštu, gdje smo radili zadnju pauzu). Do prijevoza je preostao jako dosadan i naporan put kroz šumu i makadam, s tim da je sa svakim metrom spuštanja postajalo sve toplije - na cca 2k metara je jako lako zaboraviti da smo i dalje usred ljeta.
Za kraj su (ponovno) pali Lars&Sven burgeri u Ljubljani - i dalje nešto bolji od onih u Zagrebu. A možda je to samo apetit nakon planinarenja, tko će ga znati...
Sve pohvale i zahvale za super ekipu, uvijek vedri i nasmijani: Carmen, Ines, Robi, Marko, Goran, Igor i Žac!
Do iduće ekspedicije u Deželu!
Filip Herceg
