Subota, 25.9. u 6:30 ujutro pospani školarci i instruktori počeli su se okupljati na Glavnom zagrebačkom kolodvoru za svoj drugi izlet. Destinacija: Kum, Slovenija. Nitko nije bio previše oduševljen ranim dizanjem, zijevanja je bilo na sve strane, a tek zvukova negodovanja kada je instruktor Dragec s podsmijehom rekao: “Vlak nije u 7:00, nego u 7:25.” Svi smo na leđima, neki po prvi put, imali teške ruksake od 10-15kg, naravno uz usporedbu čiji je lakši, čiji teži. Potom smo dobili kratke upute, provjeru osnovnih stvari (dokumenti, covid putovnica, novci, zamke, voda, sendviči…). Također, najdraži voditelji su osmislili novi pristup održavanja izleta te smo tako bili podijeljeni u 5 grupa po 5 ljudi i svaka grupa je imala svog instruktora. Veseli i uzbuđeni, a pomalo skeptični da će vlak krenuti na vrijeme, smjestili smo se u kupee i začudo krenuli na vrijeme u 7:25.
Putem spavanje nije bilo dozvoljeno, nego smo morali naučiti vezati čvorove da bi te zamke koje smo dobili na prošlom predavanju i poslužile nečemu. Tako smo naučili vezati šesticu, osmicu, duplu osmicu, osmicu s uplitanjem, a neki su otišli korak dalje pa su i pašnjak uspjeli zavezati.
Već početkom puta i dolaskom na granicu dolazimo do prve prepreke. Misliš kako granica sa Slovencima ne može biti komplicirana, svatko ju je u životu prošao barem desetak puta, ali Slovenci su puni iznenađenja. Odlukom da se ne može prijeći samo s jednom dozom Pfizera, jednu školarku su vratili natrag. Srećom, dvoje instruktora je krenulo na put autom pa su ju pokupili i vratili u Hrvatsku na brzo testiranje. Ostatak ekipe je nastavio put prema Zidanom mostu. Dolaskom u Zidani most, instruktori su počeli pričati o čuvenim krafnama koje su bile u planu tek s povratkom u nedjelju, ali s obzirom da je bilo nešto malo vremena do vlaka za Trbovlje, vrijedni instruktori su otrčali po krafne svojim dragim školarcima. Krafne stvarno jesu bile ogromne i jedne od najboljih ikad, apsolutna preporuka. Uslijedio je kratak nastavak puta prema Trbovlju te priprema za početak planinarenja.
Dolaskom u Trbovlje standardno smo krenuli s orijentacijom i po prvi puta mjerenjem azimuta. Točno u 11 sati ujutro pod lijepim suncem krenuli smo put Kuma preko Čebulove doline. Uspon je počeo strmo, brzo smo kroz šumu dobivali na nadmorskoj visini i trajao je nekih sat vremena dok nismo došli do prekrasnog proplanka pod suncem i lijepim vidikom. Tu je najavljena duža pauza i čekanje zaostale ekipe s testiranja.
Neki su spavali, neki jeli, a većina ekipe je slušala instruktore Anu i Mislava o njihovim speleološkim avanturama. Nakon 2 sata čekanja, dobrog odmora i gableca napokon smo dočekali ostatak, podijelili se u nove grupe, orijentirali i krenuli na nastavak staze.
Miješanje i raspodjela u manje grupe je bila super prilika za individualno učenje orijentacije i upoznavanje s ekipom jer planinarska škola nije natjecanje, nego društvena aktivnost. Između grupa smo radili razmake po 10 minuta tako da grupa iza ne vidi put kojem je išla grupa ispred. Neki instruktori su bili strogi i prave šaljivdžije pa bi nas namjerno naveli na krivi put kako bi dobili jezikovu juhu jer ne gledamo kuda idemo. Sve u svemu, staze su dobro markirane i uz malo vježbanja orijentacije te određivanja azimuta kartom i kompasom, napredovali smo planiranom rutom.
Nakon otprilike 2 sata prolazimo Čebulovu dolinu i kroz ponovno strimiji šumski put nastavljamo prema domu. Prva grupa javlja da je stigla, a potom zadnja grupa zapuhuje kada je izračunala da su nekih 40 minuta iza njih.
Posljednja grupa je stigla u dom u 17:50, te je prvo uslijedila jedna dobra slovenska piva. Raspodijelili smo se po sobama i otišli na večeru. Uslijedilo je druženje, kartanje i društvene igre, unatoč tome što smo svi u 18h mislili da ćemo se samo srušiti na krevet od umora. Neki su zaružili malo više, a neki malo manje, ali do ponoći smo više manje svi bili u krevetima. Noćne lutalice kažu da je oko 2 sata ujutro hodnikom odjekivalo hrkanje.
Buđenje oko 7 ujutro i malo razočaranje, izvidnica je najavila super pogled gdje će okolne planine stopljene s maglom izgledati kao otoci na moru, ali ipak ništa od toga s obzirom da smo bili na udaru jakog vjetra usred magle. Doručak i kava pa polazak u 9h prema Zidanom mostu. Ponovno raspodjela po grupama, orjentacija, azimut… Školarci su već dobro svladali snalaženje bez pametnih satova, mobitela, GPS-a… Silazak započinjemo u smjeru Ključevice i Bušča. Put nas je vodio kroz Škratovu dolinu gdje smo napravili kratku pauzicu za okrijepu i prebrojavanje.
Nastavak puta nas vodi kroz šumu te uz potok koji izvire negdje na polovici puta i prati nas sve do Save. Prva grupa je već stigla i javljaju da su počeli prelaziti Savu i to Cickom, neobičnom ručnom gondolicom. Ostatak malih grupa se spojio zbog zahtjevnosti terena i jednog izvrnutog gležnja u dva navrata. Lekcija je naučena, ne treba ići u niskim trekericama u planinu.
Korak po korak, svi smo došli do Cicke pa prelazili dvoje po dvoje, malo nesigurni za težinu i izdržljivost godnole, ali svi na broju našli se na drugoj strani.
U 14:30 smo došli do Zidanog mosta, ukupno smo prešli 18 km u dva dana te svi zadovoljni, oduševljeni izletom i vremenom čekali vlak i krenuli za Zagreb. Ponovno oduševljeni točnim vlakom i ovaj put bez problema na granici, stigli smo na glavni kolodvor u 17:20. Pozdravnim govorom Drageca i ponekom tradicionalnom pivom u Cugu zaključili smo 2. Izlet 44. Planinarske škole Velebit.
Ana, Nikolina, Matko i Lovre
