3. izlet 44. VOPS – Golica 2.-2.10.2021.

Zora je na pomolu. U subotu 2.10. u 6:30 počelo se sastajati 37 nadobudnih, ambicioznih i pospanih planinara. Čeka se vlak u 7:00, a to znači da je također i 3. izlet 44. PDS Velebit školice planinarenja na pomolu. Zbog razbuđivanja voditeljica Darija namjerno je zaboravila karte za vlak u autu te izazvala paniku i smišljanje alternativnih planova za započeli vikend. No na svu sreću karte su nađene na vrijeme i školarci i instruktori spremni su da pokore Golicu. Klasično smo se podijelili u četiri tima. Svaki tim sastojao se od čak tri instruktora potrebna da obuzdaju entuzijazam šest školaraca. Zauzeli smo kupee i ponovili stare čvorove te uvježbali dva nova: lađarac i polulađarac.
Desilo se čudo. Preko granice smo uspjeli proći svi u komadu i granična policija nije uspjela smisliti način da nam oteža put ovog vikenda. U 9:40 stigli smo vlakom do Ljubljane gdje smo presjeli u autobus pa su najveći spavači imali priliku usporediti spavanje u busu i u vlaku. Napokon oko 10:30 stižemo u Jesenice. Kružile su priče da su upravo Jesenice proglašene najdepresivnijim gradom u bivšoj Jugi, ali okruženje ovog grada ne ide tome u prilog. Ovaj miran gradić smješten je u kanjonu između Mežakle i Golice.

Kao prvo i osnovno, čim smo se iskrcali svaki tim je dobio zadatak da nađe svoj kafić u kojem smo se orijentirali, našli azimute kao od šale i skupili snagu za uspon. Oko 11:30 krenuli smo u timovima prema prvoj postaji: planinarski dom Pristava. Jedan dio staze bio je toliko strm da je bio osiguran čeličnim sajlama, no pogled na pola puta prema domu dao nam je snage za dalje.

Do doma smo stigli u 14:30 na odmor i okrjepu u obliku ogromnih specijaliteta doma Gromada. U domu je također bilo pitke vode te smo imali prilike nadopuniti zalihe. Krenuli smo dalje, iduća postaja: općina Planina pod Golico. Budući da je odmah nakon doma došlo do ozlijede jednog gležnja bili smo i više nego ushićeni što smo na putu usred šume naišli na drveni sandučić na kojem je pisalo "prva pomoč". No unutar sandučića nalazio se nekonvencionalan lijek zvani rakija i dvije čašice. Poneki su se izliječili i popili čašicu te smo krenuli dalje. Stručnjaci kažu da se radilo o viljamovki.

U Planini pod Golico malo smo odahnuli te oko 17:30 krenuli prema planinarskom domu Koča na Golici. Na izlazu iz Planine pod Golico naišli smo na stari rudnik "Korlnov Rov" iz 50-ih godina prošlog stoljeća. Na usponu prema domu također smo mimoišli slap Bašar.

Kako je uspon bio malo sporiji od očekivanog, pola sata do doma uhvatio nas je mrak te smo napokon imali priliku isprobati naše čeone svjetiljke na djelu.

Pomalo promrzli dolazimo u dom oko 20:00, obuvamo kroksice i zauzimamo krevete. Spavaonice su se nalazile na dva kata. Na prvom katu bile su sobe s par kreveta, a na drugim katu nalazila se jedna velika soba s mnoštvo kreveta za one koji se boje spavati sami. Za večeru smo se gostili jotom ili ričetom s kobasicom i vratinom te pokojom palačinkom. Pošto narodu treba kruha i igara, nakon večere zabavili smo se harmonikom, gitarom, Prljavim kazalištem, Fridom pa čak i pokojom španjolskom pjesmom. Do ponoći umor je ipak prevladao te otjerao i zadnje entuzijaste u krevet. Ipak je sutradan slijedio uspon do vrha Golice.
Buđenje i doručak krenuli su u 8 ujutro. Nakon što smo preživjeli 3 jaja za 9 eura bili smo spremni na sve. Na veliko razočaranje svih prisutnih nije padala kiša kao što smo svi očekivali, no magla na kvadrat je zato kompenzirala. Prema vrhu su dobrovoljci kretali u improviziranim timovima te smo nakon pola sata penjanja (lutanja) kao guske u magli stigli na vrh i imali što za vidjeti, još malo magle. No dobro, pogled ostavljamo za drugi put te imamo razlog za još jednom posjetiti Golicu.

Brže bolje spuštamo se nazad u dom i spremamo za povratak prema Jesenici. Do povratka u dom svima nam je bilo jasno da ništa od povratnog vlaka u 14 sati, već moramo na onaj u 18:20. Silazak je započeo oko 10:00 te vidimo i pomalo ne vjerujemo sunčevo svjetlo u daljini. Krenuli smo nazad do Planine pod Golico, okrijepili žedna usta Union i Laškom pivom te nastavili ravno po cesti prema Jesenicama. Neke grupe krenule su šumskim putevima, no svi su do 15:30 našli u pečenjari Das is Walter na dobro zasluženim čevapima. Dočekali smo vlak te krenuli nazad prema Zagrebu. U vlaku je Dragec bezuspješno pokušavao inicirati vježbanje čvorova, no san je ipak pobijedio. U 21:20 vratili smo se na Glavni kolodvor i uputili prema kultnom Cugu. I tako sa 31 prijeđenih kilometara i 1200 metara uspona završio je i 3. izlet 44. PDS Velebit školice.

Matej Štetić