Dario Vranić

15.12.2012.davor i moja malenkost odlučismo se za turu do ratkovog.nažalost neuspješnu jer zbog jako lošeg vremena i vidljivosti vratišmo se sa pola puta od jasenka natrag iscrpljeni,pokisli i promrzli,ali sa čvrstom odlukom da tu turu i odradimo (bilo je neprihvatljivo bivakirati jer je već 2 dana,kako su nam kazali jasenački mještani padala jaka,povremeno olujna kiša koja nije stajala cijelim našim putem),i tako se vratišmo u Jasenak,prespavašmo kod ljudi u selu i ujutro onako sa gorčinom,ali opet zadovoljni pređenom kilometražom prema Zg-u!

 

I tako i bijaše.nedjelja,10.02.gospodnjeg ljeta2013.dvojica nas zaputišmo se vlakom za ogulin naoružani voljom,opremom,kartom i kompasom i super dobrim raspoloženjem.U ogulinu nas čeka naš legendarni školski prijatelj Danko sa kojim odlazimo na pivicu(2,3) u lokalni birc i koji nas vozi do jasenka.Moram napomenuti da je Danko ljudina i pol i svaka mu čast.U jasenku spavamo kod ;NINO; za stoćku kunića po osobi.Ujutro lagano buđenje,doručak,kavenzi i slaganje opreme u ruksak,pa oko 8.30 polazak.

9.00 dolazimo do skretanja za bijele i samarske stijene 650 mnv.Obuvamo pancerice,podešavamo vezove,stavljamo cucke i krećemo preko 120 cm snijega.Prateći kartu nakon oko 2km,na oštrom desnom zavoju,pronalazimo prečicu,tj.begovu stazu,koja skreće blago lijevo te se odlučimo za nju,sto se ispostavilo kao dobra odluka.Markacije je teško uočiti od snježnih nanosa pa se uglavnom orijentiramo po kompasu i izohipsama na karti.A tada počinje problem,kod mene ispada opruga koja drži prednji dio pancerice.Nazad?,NE,pauza 5 min,komad žice iz ruksaka,švicarac,improvizacija i krećemo dalje.Na Davorovom licu osmjeh.Savladavamo prilično brzo 250 m visinske razlike i dolazimo na ravniji dio oko 10.30.Gutljaj vode i nastavljamo dalje laganim usponom.Snijeg je oko 160 cm a oko nas kao u bajci.Čak nas i sunce povremeno pozdravi.Dolazimo do križanja.Lijevo bijele stijene,desno prema mrkopalju,a mi odlucujemo ravno kroz tzv.;klanac kostura i uzdamo se u kartu i našu procjenu.Nastavljamo kroz dolinu bukove šume laganom uzbrdicom, počinje padati snijeg ,a krajolik oko nas pokazuje da se dolina polako sužava i dolazimo do kanjona i jakog uspona.Provjeravamo kartu,računamo izohipse,zadovoljni pravimo pauzu 5 min,ja palim duvan,gutljaj maksuzije,ruksak na leđa i pičimo.Usprkos skijama propadamo 30-ak cm a i cucki proklizavaju jer je uspon oko 55-60%,a ne možemo hodati cik-cak jer je klanac širok 1.5-2 metra.E što bi sada dobro došle krplje.i malo lakši ruksak,ali što je tu je.Uz malo humora polako napredujemo i dolazimo do velikog srušenog drveta.Bor od 30-ak met,promjera debla 1m na sred puta.Ma proći ćemo mi to.I sa sljedećim korakom puca mi vez na lijevoj nozi,noga ispada i ja tonem u snijeg.Davor prelazi prepreku,okreće se i gleda me u snijegu do prsa,ruksak drži da još dublje ne propadnem.Iskoprcam se i zajašim ruksak.Gledam Davora i on mene.Prijatelji smo.Gledamo gore,još dosta uspona,gledamo dole,ma ima šta i dole ići.Davor predlaže da se vratimo,možda najbolje,ali i ja gledam Davora,mog prijatelja.U pogledu mu vidim da me spreman spustiti dole(nedaj bože da sam nešto slučajno slomio),a isto tako u očima mu se vidi onaj penjački žar,kao da hoće reći;frende,nosim te do vrha ako treba.Neću razočarati prijatelja,skupim skije i štapove,vadim zamku i motam oko skija i pancerica,stežem koliko mogu onako ledenim rukama i kazujem Davoru;Idemo dalje,ipak smo mi VELEBITAŠI!
Stisak čvrsti ruke i .nastavljamo dalje.Uspinjemo se još oko 500 m dužine nagiba 60-65% idolazimo na malu zaravan gdje odmaramo 10-ak min.Moram naglasiti da je Davor išao prvi cijelim putem nebi li meni olakšao nastavak uspona i svaka mu čast.A sada dosta hvale,gledamo kartu,malo smo skrenuli sa smjera,niš strašno,obilazimo malo brdašce i brzo stižemo do naše zamišljene KT,od tu nastavljamo skoro ravnim djelom i za sat i pol dolazimo do 13.km.Odtrpavamo tablu da provjerimo i to je to.Do ratkovog 40 min.Nama je trebalo 2 sata uz stajanje radi dotezanja mog veza i upoređivanja karte sa konfiguracijom terena.Malo nas je zadržao obilazak stijene šerpas ali u ratkovo smo stigli u 16,30,taman prije mraka..Uz sve zafrkancije trebalo nam je7,5 sati.Zadovoljni.Snijeg sve više pada pa odustajemo od otkopavanja čatrnje,palimo makinu od peći,topimo snijeg,odmrzajemo obleku i pravimo večericu.Davor pravi kavu jer je izgubio opkladu u putu.Poslije 2-3 sata provjetravanja i opasnosti od gušenja dimom makina se zagrijava pa tako i mi,lagano ispijajući rakijicu čavrljamo,vani je napadalo vec 20cm novog snijega i zaključujeemo da se ipak ujutro pametnije vratiti nego sto je bio prvotni plan da nastavimo prema Tuku,pa do Janjčarice,Vrbovske poljane,uspon na Kulu(Bjelolasica) i spust do Mrkoplja.Pogotovo radi mog veza.Probali smo nesto skemijati da napravimo vez,ali će se drugi dan ispostaviti da je zamka i okolonožni trostruki zatezni u kombinaciji sa bulinom naj bolje rješenje.Uz maksuziju i neku bezveznu priču o politici i državi brzo smo zaspali.
Ujutro buđenje ne bas rano.Davor grabi snijeg kroz prozor i kuha kavicu a ja se polako budim i razmišljam kako sam sanjao Ivu Sanadera,da se učlanio u Velebit i da će graditi neko čudo na Kalniku.bože mili.ne govorim ništa,pijemo kavu i poslije laganog doručka i čišćenja skloništa krećemo natrag istim putem oko 10.00.Novog snijega je napadalo oko40cm tako da su se jedva nazirali naši jučerašnji tragovi.Dali zbog novog snijega,ili zbog sanadera,ili zbog sinoćnje maksuzije inzistirao sam da od ratkovog idemo u navez prvih 20 met,a ni provalija nije izgledala baš ugodno.To smo brzo odradili i spuštamo se oko stijene.Sinoćnja majstorija oko skija odmah se raspala pa se ja opet hvatam zamke i spomenutih čvorova dok davor sa skijama ide prvi i probija put,a ja polako za njim.Za oko 1.5 uru dolazimo do prijevoja gdje dobivamo signal na mob.Mala pauza,skidamo cucke,ja opet nešto kemijam da se mogu spuštati i uglavnom dobro napredujemo prema jasenku osim kratkih stanki radi popravka.Davor ide prvi cjelim putem i meni olakšava.U Jasenak dolazimo oko 16.00 a kako je cesta zaledila sa skijama pičimo kroz cijelo selo,pored zbunjenih pogleda mještana,pravo pred birtiju.Uz žuju dogovaramo prevoz do Ogulina i na vlak za Zg.Sve u svemu bilo je to lijepo iskustvo,a priroda predivna.Bjelolasica ce malo pričekati,bar dok kupim nove vezove,
Malo jesam odužio ali malo je riječi da se opiše doživljaj prirode i planine.Respekt i strahopoštovanje sa jedne strane i ljubav zadovoljstvo sa druge strane.Od problema u današnjem normalnom urbanom životu na planini se čine tako mali,sićušni.U planini je jedina briga sigurno doći do vrha,čestitati partneru i sigurno spustiti sebe i prijatelja.Moram citirati pokojnog Nejca Zaplotnika.
KADA POSTANEM MAJSTOR PLESA PO OKOMITIM ZIDOVIMA
MOŽDA ĆU TADA NAUČITI HODATI I PO RAVNOM TLU!