
Kolovratske stijene
Kažu mi, s obzirom na to da je ideja krenula od mene, da bi bilo kul da baš ja napišem ovaj izvještaj. Također kažu da se ne radi o zadaćnici iz hrvatskog, što je dobro jer sam ja iz toga dobivala trojke u srednjoj.
Ideja je krenula s napornim radnim tjednom nakon kojeg mi je bio potreban pogled na more i prazna glava. Kad je Zoki u grupu pitao di ćemo za vikend, a ja sam baš tu večer srela Moniku na benziskoj pumpi (pogodite o kojoj se večeri radilo!) gdje smo zaključile definitivno samo nedjelja dolazi u obzir, predložila sam Primorje, gdje imamo i hajka i mora, a po prognozi i sunca. Do tam ima cca 2h vožnje, uključujući kavu na Vukovoj Gorici, tak da je jednodnevni izlet bila realna ideja. Taj jednodnevni izlet je više nalikovao nekom trodnevnom na kraju, kad se sve aktivnosti toga dana zbroje.
Bilo nas je 10, Zoki, Rokenrola, Dariolina, Đozef, Pero, Luce, Nikolina, Luka, i Tomo the new guy. E, i ja. Okupljanje u pol 8 ujutro kod Arene je prošlo uz klasična kašnjenja i “fak zaspao sam”, al na kraju smo svi pili tu kavu na autoputu prema Rijeci u isto vrijeme. Fast forward, eto nas u Luci Krmpotskoj (iznad Klenovice - poznatog punkerskog morskog mjestašca) gdje divlji konji uokolo slobodno tumaraju.
Oko 11h započeli smo uspon prema Č(e)rnom Vrhu. Dan je bio sunčan, ptičice su pjevale, konjeske balege su označavale put. Al kak je to staza s morske strane planine, dok smo se penjali smo uživali u pogledu na Krk i ostale Kvarnerske otoke. To ti je to, odmor za oči i dušu, a tijelo nek se malo trenka. Stigavši na vrh (nakon cca 1.5h hoda po dobro markiranoj stazi), klasično smo se pofotkali, pogostili hranom iz ruksaka i upijali sunce. Kad smo zaključili da bismo tam na suncu mogli ležati cijeli dan, shvatili smo da je vrijeme za dalje. Vratili smo se dio puta i nastavili se dalje penjati prema Kolovratskim stijenama. Ako ćemo za istač, prvo smo se spuštali kroz šumu po stazi s preprekama (nije baš najodržavanija), pa se tek onda počeli penjati prema stijenama, a da nam nije bilo Luke i njegovog pametnog sata koji je pratio GPX trag, možda bismo se i malo zagubili jer tu negdje markacije gube svoju učestalost, ali i boju pa su ponegdje bile jedva vidljive. I tak smo ti mi hodali i izbjegavali granje, gacali kroz snijeg pomiješan s lišćem (zabavica), i na kraju došli do vršne stijene. Štapove smo ostavili ispod stijene, pa smo se na sve 4 pentrali do vrha (realno, to je uvijek najzabavniji dio, kaj ne?). Stvarno smo imali sreću s tim vremenom, sunce je grijalo, a i vjetar nas je poštedio, pa smo gablec odradili skroz opušteno s pogledom na planine i more u daljini. Njam, njam, slik, slik, fotk, fotk, i vrijeme je za povratak. Vratili smo se djelomično istim putem, a djelomično okolnom cestom (jer je šuma bila fakat strma i skliska) kroz neočekivane količine snijega, pa smo neki imali mokre čarape ostatak puta. Sve skupa je hajk trajao oko 6h, a kak nije bilo gastronomskog sadržaja nigdje u planini, morali smo to nadoknaditi.
Sunce je zalazilo točno u 17.59h prema Guglu, tako da je dio nas požurio prema Klenovici popiti kavu uz more (i naslikavanje) zalaska sunca, a ostatak je otišao autom do tzv. Nebeskih Labirinata vidjeti kakvi se alieni tamo skrivaju. Onda smo to lijepo zaokružili večerom u Fužinama, jer ako si u radijusu 50km od Fužina, nemreš ne otići jesti u Fužine (za gastro savjete vezane uz Fužine, pratite savjete našeg Đozefa).
Sad bi čovjek rekao, oke ovom danu je došao kraj, ali ne kad već Cug radi do ponoći, pa zakaj ne svratit na još jednu kratku cugu tamo gdje cug nikad ne kasni? Dio nas je to tak i napravio, jer kad je već bal…
Kao što je Marko Rnr rekao, najviše mi se sviđa što je na usponu bilo svega po malo, sunca i lišća i snijega i vršne stijene, ful strmog, ali i skroz ravnog dijela, mora i planina i paštete od tune, ali i muffina od limuna i oraha (kojima je Markova mama osvojila sveprisutne slatkoljupce i hvala joj na receptu!) i klasičnog mramornog kolača, restorana i cuge i Cuga, smijeha i izvrsnog društva!
Hvala svima kaj ste tak super, i DariJi Z. na razradi detalja izleta.
Pusabok,
Daria Ć