U subotu, 19.03.2022., u samu zoru, prije nego se probudio ijedan Zagrepčanin, pred ozbiljnom ustanovom Cug, u centru Zagreba, okupilo se friško, novopečeno društvo PDS Velebit. Prema Suncu, to je bilo oko 07:15h, vrijeme se poklapalo i na Samsung Galaxy A12 androidu. Opremljeni, naspavani i nabrijani sjeli su u aute i otputili se prema Rudama (realno se taj put mogao i odhodati, ali instruktori inzistiraju) odakle se dalje nogama i štapovima nastavilo prema uputama vođe Josipa u ono što se smatra prvom u nizu avantura Planinarske škole PDS Velebit. Tajno društvo počelo se lagano upoznavati međusobno i sa okolinom. Nakon cca. sat vremena prema Suncu, vođa Josip zastao je i upoznao sljedbenike sa realnim prikazima zamišljene rute. Navodno smo ispred sebe vidjeli 3 hrpta Plešivice, a iza sebe vrh Oštrc. Obje lokacije dio su 16tak kilometara dugačke kružne rute zadane za taj dan. Krenuli smo jako dalje, hodali smo i cestom i travom i kamenjem i gore i dolje preko sva tri hrpta. Prvo odmorište nalazilo se na cca. 750 m n.v. kada su instruktorima trebali odmor i okrijepa. Dok su instruktori odmarali, veseli učenici penjali su se gore dolje po vidikovcu i uzimali pečate.

Nakon kratkog nagovaranja instruktora da se krene dalje, krenulo se putem Oštrca. Druga pauza, učinjena je nakon sat-dva hoda u Kleti Poljanica. Tamo su instruktori sjeli na kavu kako bi prikupili energije za dalje, a učenici su ih upornim nagovaranjem naveli na kratku edukaciju o osnovama kartografije. Instruktori su podijelili školarce u nekoliko skupina i podijelili im neke karte koje su se našle u džepu. Edukacija je potrajala nekoliko desetaka minuta nakon čega su učenici počeli pričati novim jezikom izohipsi I kontraazimuta. Instruktori su ostali zatečeni. Krenulo se dalje. Prema Samsung Galaxy A12 androidu, Oštrc je osvojen oko 13:30 h kada se Sunce nalazilo na jugu. Na trenutak je sve stalo, Željko je poljubio trobojnicu.

Idući cilj, bio nam je tik pod nosom u obliku graha s kobasicom od 50 kn. Studenti su pojeli sendviče. Nakon kraćeg nagovaranja, učenici su potjerali instruktore na ophodavanje još jedne kraće polusatne rute do pogleda na goruće selo. Učenici su uzeli karte i pokazali instruktorima da zapravo ne gori Veliki Lipovec, već polje pored i da je to uobičajena stvar.

Kad su se instruktori primirili, krenuli smo nazad. Cca. sat i pol trajalo je spuštanje nazad do Ruda gdje je društvo na početku ostavilo vozila. Svi ljudi i sva vozila, bila su na broju, u Rudama, u 17:00h. Tamo se društvo jedva nekako rastalo i raštrkalo svojim putevima nazad. Većina ih se ipak intuitivno našla u onoj ozbiljnoj ustanovi Cug, odakle se ujutro krenulo, i stala raspravljati o popustima u Alpini i Kibubi još dugo u noć…

Arijana