Sunčane nedjelje (27/3/2022) oko sedam sati ujutro sedmero nas se okupilo s ciljem da kroz Mudnu dol posjetimo Hahlić i vrh Fratar. Iz Zagreba smo stigli do Podkilavca i oko 10 sati krenuli solidno markiranom stazom, po planu i s voljom. Hodali smo oko sat vremena (od ravnog puta preko suhog korita potoka Sušice) do prvog iskušenja Mudne doli; okomite stijene od oko desetak metara sa savijenim čeličnim gazištima i sajlom omotanom plastičnim crijevom. Dok su jedni s veseljem prigrlili adrenalinski izazov, drugi su osvijestili značenje i važnost suočavanja s vlastitim slabostima i mogućnostima. Shvatila sam da za Mudnu dol treba imat muda, a ko nema muda ima podršku ekipe. Prolazili smo kanjonom uz pomoć klinova/sajli/metalnih ljestvi i putem iskazali strahopoštovanje prema uskim kamenitim koritima, glatkim stijenama i strmim detaljima. Dodatno smo se motivirali domaćim eliksirom za osnaživanje kapaciteta, maminim kolačima i pozitivnom energijom. Po uspješnom savladavanju kanjona nastavili smo hodati po više ili manje strmim dijelovima žutozelene travnate padine. Uživali smo u tišini prirode, toplini sunca, mirisu vjetra i prekrasnim vidicima. Raznolikost puta smo dodatno obogatili prolaskom i kroz šumski dio. Oko dva sata popodne stigli smo gladni na punkt za odmor. Međusobno smo podijelili hranu i divili se pogledu na okolne vrhove. Po kratkom odmoru se veći dio ekipe uputio na kameniti goli greben imena Fratar (1353 m) koji zahtjeva malo više od 30 minuta uspona do vrha i isto toliko vremena nazad uz veći oprez pri silasku. Drugi dio ekipe odlazi u PD Hahlić (1097 m) po još odmora i strpljivo čeka saslušati dojmove s vrha Fratra. Okrijepljeni smo krenuli silaziti po strmijem i dobro označenom putu u trajanju od oko dva sata. Nakon sretnog povratka u Podkilavac složno smo se odlučili nagraditi gastronomskim aspektom u Putniku. Stigli smo nazad u Zagreb u kasnim večernjim satima umorni i mirni, svatko sa svojom zadovoljštinom.
L.L.
