Prošlu su se subotu školarci PDS Velebita, u sklopu 45. VOPS, uputili na svoj prvi dvodnevni izlet. Cilj nam je bio osvojiti slovenski Kum, visok 1220m, guštati i upoznati se s kolegama iz planinarskih klupa. Naoružani novim gojzericama i ruksacima, krenuli smo vlakom za Sloveniju u 7 i nešto sitno ujutro. Prije nego što smo stigli zadrijemati, krenuli smo s učenjem prvih čvorova: šestica, osmica, vodička osmica i osmica s uplitanjem.
Na veliku sreću, dočekalo nas je presjedanje od sat vremena u Zidanom Mostu. Brzo smo se razbudili, odredili azimut prema krafnama i krenuli na prvi pohod vikenda. Instruktori su nam velikodušno nahvalili krofe iz Zidanog Mosta, a jedina stvar koja kod krafna nije valjala je ta da kiosk nije radio i u nedjelju.
Nakon krafni i jutarnje kave, uskačemo u vlak i dolazimo na startnu točku planinarske rute - željezničku postaju Trbovlje. Nakon kraćeg uvodnog predavanja u izlet, dijele se karte te se formiraju 4 grupe koje s kraćim vremenskim razmakom kreću prema prvom okupljalištu. Nakon skretanja s asfaltirane ceste odmah nas je dočekao veći uspon po uskoj stazi.
Okupljamo se na livadi usred Čebulove doline te slijedi dulja pauza za pojesti i popiti. Slijedi izmjena ljudi po grupama. Novoformirane grupe usjeveravaju karte, određuju azimut te s vremenskim razmakom od 10 minuta kreću prema drugom okupljalištu (svrha vremenskog razmaka je kako bi se grupe same mogle orijentirati prema cilju, a svrha miješanja ljudi po grupama je ta da se školarci bolje međusobno upoznaju).
Sljedeća etapa uspona bila je kroz ljubazni slovenski seoski krajolik gdje smo bili okruženi poljoprivrednim gospodarstvima, šumama i glasnicima proljeća. Slijedi još jedna pauza prije finalnog uspona gdje ponavljamo čvorove i ponovo određujemo azimut. Finalni uspon bio je strmiji nego veći dio puta s terenom punim kamenja. Na brzinu stajemo pored obeliska kako bismo se poslikali i nastavljamo uspon do vrha.
Uz sam vrh dočekalo nas je nešto snijega koji je uspio odoljeti temperaturama u hladu. Neke grupe odlučuju uzeti malo blažu rutu uz cestu, a neke pak odabiru poprečni, strmiji put. Stižemo na vrh!
Zadnje sate subote proveli smo upijajući sunce uz priče i viceve, a kako je postalo hladnije tako smo se svi premjestili u zagrijane prostorije planinarskog doma gdje nas je dočekala topla večera. Nakon večere, vrijeme provodimo uz društvene igre, a pala je i koja pjesma.
Jutro drugog dana izleta započelo je doručkom u planinarskom domu, od 8 do 9 sati. Nakon toga smo se punih želuca okupili vani i ponovo podijelili u (nove) manje grupice. Dan je bio topao i sunčan. Oko 10 sati prva je grupa krenula putem istoka, prema Zidanom Mostu - krajnjoj destinaciji našeg slovenskog izleta.
Nakon prvotnog spusta s vrha Kuma, dobar dio puta prema Zidanom mostu obilježio je relativno ravan put kroz Škratovu dolinu na kraju koje dolazi do strmog spusta praćenog potokom. Kratko skakanje preko potoka probudilo je naše avanturističke duhove koji su nakon spusta bili suočeni sa prelaskom preko Save. Umjesto plivanja preko Save, prelazilo se ručno upravljanom gondolom zvanom “Cicka”. Dvoje po dvoje, kako školarci tako i instruktori, prelazili smo preko rijeke u metalnoj kutiji te nakon uspješnog prolaska, bez ijednog pada u Savu, uputili smo se prema željezničkoj postaji u Zidanom mostu.
Čekanje vlaka provelo se uz razgovor, kavu, pivu i hranu koja je preostala. Vlak je stigao u 15:40 te smo se uputili natrag prema Zagrebu. Kraj izleta tradicionalno je završen u kafiću Cug.
