Kanjon Krupe i Put Malog princa
Subota 21.5.
Ranom zorom u 7:30h mala skupina Velebitaša se sastala kod Arena Centra te zaigrali tetris sa stvarima u prtljažniku automobila. Krenuli smo prema Golubićiu gdje nam je polazna točka za spust u kanjon Krupe. Nakon parkiranja kod Golubića i prebacivanja potrebnih stvari u ruksake krenuli smo put Ravnog Golubića uz pratnju fotografa Štefa. Nakon nekoliko kilometara hodanja po asfaltiranoj cesti napokon smo ugledali planinarsku stazu i kanjon te je Štef odlučio da je tu vrijeme za prvo slikanje.
Nakon spusta do kanjona sreli smo veliku grupu Slovenaca koji su stigli autobusom (mi u Sloveniju u planine, Slovenci u Hrvatsku u kanjone) te smo odmah počeli kovati planove kako da budemo ispred Slovenaca te održimo svoj tempo. Tu je nastupio brzi pogled na slap te brzi korak prema stazi i Kudinom mostu.
Na pola puta smo naišli na mali problem, prijeći rijeku ili ostati na istoj strani i penjati se kako bi nastavili planinarskom stazom. Naša izvidnica je provjerila prelazak preko rijeke te utvrdila da je moguće, ali nas je bilo strah da Štef ne nastrada, jer tko će nas onda slikati na Kudinom mostu?!
Nastavili smo uspon te ostali oduševljeni sa pogledom prema Kudinom mostu. Brzi spust dolje i fatamorgana su nad odveli kilometar duže jer nam se učinilo da vidimo lijepu kamenu plažu sa druge strane rijeke. Kada smo utvrdili da plaže nema, vratili smo se na prekrasnu livadu te su se neki odlučili za kupanje.
Nakon odmora krenule su pripreme za ferattu i nastavak uspona prema automobilu.
Kod automobila nas je čekalo hladno pivo i put prema kampu Lika u Gračacu.
Šatori su postavljeni, neki veći, neki manji te nakon druženja i večer svi su utonuli u san sa svojim problemima. Nekima su smetali traktori koji su izvozili drva cijelu noć, neki su imali dječje šatore, ali svi su se probudili odmorni i spremni za Malog Princa.
Nedjelja 22.5.
Na Malom Princu nam se pridružio još jedan Velebitaš. Krenuli smo kružnom stazom prema Skloništu Crnopac te uz kratki odmor prema stazi Malog Princa. Ubrzo su krenuli prvi usponi, silasci i feratte gdje smo spremno izvukli rukavice iz ruksaka i krenuli.
Već na prvom vidikovcu Štef nas je počastio sa slikom i videom te smo zadovoljni krenuli dalje prema Kičmi i do vrha Bili Kuk. Odlučili smo ne ići u Zdenkovu Jamu jer ipak smo mi planinari, a ne speleolozi. Mali Princ nas je oduševio sa svojim bijelim stijenama i vrhovima te smo nakon uspona na Bili Kuk napravili pauzu za ručak. Da, na vrhu od 1171m smo izvadili hranu iz ruksaka te ručali. Štef je bio dobro raspoložen te nas je slikao i na samome vrhu.
U povratku smo stali još na šklonište odmoriti te nastavili prema automobilu.
Nakon dolaska do automobila uslijedio je tetris sa stvarima u prtljažniku te dogovor oko lokacije večere. Zahvaljujući google mapsima našli smo restoran pred kojim je bilo parkirano nekolicina kamiona što je uvijek dobar znak za dobru klopu.
Nakon klope krenuli smo put Zagreba te se rastali kod Arene.
Dejan Đukić
