Dan 1

Lienz - naša prva postaja u sad već rasvijetljenoj i predivnoj Austriji. Unutar sata svi smo se skupili u tom lokalnom kafiću. Kava neprimjerenije nazvana od “protjeruše” svima nam daje nadu da će nastavak biti optimističniji od čistoće tog jadnog crvenog aparata za espresso. S Jelinim spiralnim krumpirićima iz McDonaldsa krećemo dalje.

Nakon dugih pet minuta događa se nešto neočekivano. Zovu nas iz doma Ramolhaus da ne dolazimo. Pukla je cijev. “Oh što sad” rekoše Šuka i Jela, pretpostavljam uz nešto možda slikovitiji vokabular. Rješenje se brzo nalazi, dom do kojeg je lakše dopješačiti. Takozvani Langtalereckhütte, kako kaže kopipejst, može nas primiti svih 19 sve dane. No do njega imamo još pola dana. Vratimo se u aute. 

Slijedi prijevoj, a iza njega još jedan. Timmelsjoch prijevoj. Ta rečenica je znatno brže rečena nego dva sata koliko nam je trebalo da prijeđemo na stranu Obergurgla. Svi su stajali i slikali mnogo puta jer ovo je stvarno jedan od cestovnih fenomena u ovom dijelu Europe. Toliko vozila/biciklista/širokookih gledatelja je teško nadmašiti. Nakon nekoliko praznih kutija dramina stižemo do naplate cestarine. Svi se nekim čudom odlučuju za jednosmjernu kartu od 17 eura. 

I eto nas na parking u Obergurglu. Spremanje, presvlačenje, ručak i krenušmo prema domu. Sa željom nas promatra krava koja nudi mlijeko i ne prihvaća ne kao odgovor ponavljajući svoje rikove usred Jelinih rečenica. No nitko se mliječnoj špini nije odlučio približiti.

Langtalereckhütte je dom iz 1929. vrlo malo dograđivan kako se može vidjeti na starim slikama u blagavaoni. Kvaliteta hrane, vode, pogleda i kreveta je na austrijskoj razini. Polupansion uz popust po akcijskoj cijeni od 58 eura. Večera i planirani rani polazak.

Dan 2

Buđenje i doručak u 5. Pokret u 6:15 jer samo štreberi kreću 6. Hodamo u smjeru Gurgler Ferner glečera s pogledom na cilj današnjeg dana: predivni Schalfkogel. 

Prije trenutno još zatvorenog doma Fidelitas Hutte skrećemo na glečer. Vrijeme je za hodati po pomičnoj povijesti koja kao svaki planinar nakon dugog izleta samo želi curit prema dolje. Bez naveza zbog adekvatne sigurnosti prijećimo Gurgler Ferner i dolazimo do visećeg penjačkog užeta. Nekoliko zbunjenih pogleda kasnije veliki vođa zove domara, a mi ostali cuclamo sendviče i pločice uživajući na sad već visokom suncu. 

Stiže ručno nacrtana ruta s nekoliko velikih crvenih X-eva. Ruta je izgleda nepostojeća, a vrijeme curi. Krenušmo prema ulazu na našu nesuđenu rutu koja nam se odbija ukazati. Jedan od boraca pronalazi rupu za nogu i mjesto u nozi za smjestiti derezu. Doktor previja i krećemo dalje. 

Na svu sreću naše oči u daljini vide nove ciljeve. Falschungsspitze kako karta taj vrh zove nam se polagano približava, a ledenjačke suze su sve više prijetile prelijevanjem u krivu stranu gojzerice. 

Rasplakani glečer koji ključa na tako sunčan dan i rastuženi planinari su sve istinitija kombinacija. Vrijeme je za odustajanje pa mijenjamo plavu podlogu za tamno smeđu i krećemo nazad na večeru.

Usput priječimo još jedan glečer, skačemo preko glasnih rijeka lagano prekrivenih bijelim čepom. Na putu dolje prolazimo pored Fidelitas Huttea i nekoliko manjih kućica, ležimo na travi s pogledom na naš dom i uživamo u društvu, pogledu i suncu. 

Vrijeme je za večeru, kartanje, tekućine, vješto previjanje žuljeva kako na nogama tako i u srcu. Dodijela kamene medalje jedinom visokogorcu koji je zaronio u plavu jamu. Spavanje. Sutra nas čeka uspon za kojim žudimo.

Dan 3

Doručak u 5 i pokret u 6:20 jer je 6:15 za štrebere. Prije samog pokreta pored doma stiže jedan austrijski deda na biciklu, stavlja nogar i kreće hodat. 

Odma se odvajamo za naš cilj: Hinterer Seelkogel. Uz laganu šetnju i bez strmih uzbrdica sa čestim prestizanjem starijeg planinara Rolanda narednih 2 sata uživamo u atmosferi. Otvara nam se pogled na predivni Langtaler Ferner glečer i njegov visoki čuvar Hochwilde nas pozdravlja sa podsmijehom. 

“Tamo ja idem”, reče Roland Jeli, pretpostavljam na engleskom. Shvativši ambicije Jela ga poziva na zajednički uspon sa veselom družinom. 

Sad nas je 20. Tako lijepi broj. 20 ljudi nastavlja dalje sad već po krušljivom terenu prema našem glečeru. Prije pokreta pjevamo pjesmu nazvanu “Sretan rođendan Luka”.

Užad se raspliće, gaće bez donjeg dijela se oblače i kacige zakopčavaju. Navezi spremni u hladu Mittlerer Seelkogela kreću po glečeru. Slike nastaju sa svakim stajanjem. Sunce nas grli kao kornet otopljeni sladoled od jagode. Dereze se drže za led kao čunga-lunga za tenisicu. Uvjeti su idealni. 

Izlazak na sedlo je čarobno s čistim pogledom iz smjera iz kojeg smo došli i rasplesanim oblacima koji lagano zapinju na križ našeg cilja, Hinterer Seelkogela. Vrh je udaljen još samo jedan lagani zalet. 

Pred vrh prekidamo veze i trčimo na kogel znajući da nas gore čekaju sendviči i dobra volja. Na samo trenutak razilazi se magla koja nam nije dopuštala pogled na talijansku stranu. Dolje je zelena dolina s rijekom i gradićem Plan. Mogući veseli prilaz za drugi put. Ruta dolje je isprekidan šalama, slikama, ležanjem u travi, ovcama i različitim intenzitetima apstinencijskih kriza od nedostatka pive. 

U domu se načeo konjak našeg dragog Juraja, slavio rođendan našeg hrabrog Luke i razvezivalo uže našeg novozaručenog Luke II. Na večeri smo uz mnogo veselja uspoređivali rasplesane oblike opeklina od sunca i crvenili sa pićem preostale neizgorene noseve.

Rođendan je proslavljen sa svijećom i poklonom u obliku velikog blistavog kamena sa Hinterer Seelkogela, jedan od rijetkih slučajeva di je komad odlomljene stijene stvarno sladak poklon.

Idealan kraj trećeg dana u kojem nam je bilo obećano i neostvareno bičevanje za prijelaz vrha od 3000 metara.

Dan 4

Kreće dan puta za nazad uz sasvim dovoljno kašnjenja i nedovoljno jaja za doručak. Danas si nitko nije pripremio sendvič za kasnije. 

Dvadeset metara od doma ukazuje nam se prizor zbog kojeg su mnogi i došli u Alpe - svizac. Debeli prelijev sa simpatičnim repom krenuo je prema nama, sasvim neočekivano. No ispada da smo bili blizu njegove nastambe s hobitskim ulazom i u biti nismo toliko interesantni za takvu alpsku zvijezdu.

Laganim hodom uz vesele priče prolazimo kafić, rijeke, ovce i nekoliko kilometara. Stižemo do žute table, ahilove pete voditelja s postojanom frizurom. Skrećemo s makadama prema čarobnoj šumi i visokom slapu koji tek proživljava proljeće. 

Nekoliko slika, gubljenja po ravnom putu, šetnjom kroz čarobnu šumu i čuđenje cvijeću oblika pamučnog “pufleka” stižemo u Obergurgl. Pivo uz lokalce u narodnoj nošnji pa kreće put prema Innsbrucku.

Grad na rijeci nam je ponudio nešto hrane, slatkiša i finih pogleda.

Ah taj put za Zagreb u nedjelju popodne nakon tako finog izleta. 

Hvala svim instruktorima šta su nas tetošili ovakvim turama i vama ostalima na čitanju.

Marko Naglić