Okupili smo se 1.-3.7. u Hribu u Gorskom Kotru, kod gazdarice Barbare. Kroz ta tri dana, neki ljudi su se izmijenili, a najjači su bili tu sva tri dana. Došlo se 1.7. navečer rashladiti od vrelog Zagreba i uz čašu vina uživati u divljini. 2.7. ujutro pridružili su se ostali članovi ekipe i polagano, nakon doručka, krenulo se prema izvoru Kupe. Duž cijele staze do izvora, pratila nas je Kupa. Staza je jednostavna i prekrasna, prepuna zelenih tonova, a traje oko sat vremena. Na samom tirkiznom izvoru, dubokom 300tinjak metara i hladnom 8 stupnjeva, malo smo se osvježili i uživali. Krenuli smo nazad s ciljem da posjetimo izvor Čabranke. Navodno postoje 2 izvora, jedan s hrvatske strane i jedan sa slovenske strane. Osvojili smo hrvatski, staza do izvora je vrlo kratka, ali nakon izvora može se nastaviti hodati dalje. Na povratku s izvora, svratili smo u obližnje ribogojilište gdje smo pokupili svježe pastrve za večeru. Kada smo se vratili kući, kratko smo se odmorili i polako krenuli spremati večeru. I tokom izrade večere, maksimalno smo uživali uz roštilj, pivu i prelijepi pogled na Risnjak i druge planine. Nismo znali što očekivati od ribe s roštilja jer smo imali malo iskustva i zeznutu rešetku, ali na kraju smo ostali bez teksta. Divili su se i oni, koji inače nisu fanovi ribe. Dio ekipe sada se pokupio doma, a mi ostali izvadili smo vino i društvene igre.
Lijepo smo se naspavali u osvježavajućem Hribu i ujutro polagano pospremili kuću. Krenuli smo putem Risnjaka, autima preko neprijateljskog makadama do Vilja. Vilje je mjesto, na oko 1100 m n.v., gdje počinje staza najbliža vrhu. Staza nije zahtjevna, idealna je za vruće ljeto jer je skoro cijelom dužinom u sjeni drveća i traje oko sat i pol. Prvi dio staze vodi do Schlosserovog, vječito zatvorenog doma. Od tamo se 20ak min penje po nenatkrivenom dijelu staze, taj dio je kamenitiji i na stazi su tri sajle, ali ništa zahtjevno. Cijelim tim dijelom staze, kao i s vrha, pruža se lijepi pogled na Kvarnerske otoke i na Učku. Spustili smo se istim putem nazad do autiju i krenuli prema Fužinama na večeru, u restoran Bitoraj. Očekivanja su bila visoka jer smo čuli za restoran od prije, ali nažalost, nisu se ispunila. Cijena i kvaliteta nisu bili razmjerni. Nakon Bitoraja, naš lijepi, chill izlet priveden je kraju. Ekipe su se rasporedile po autima i utrkivale do Zagreba. Zezam se naravno, Barbara od srca hvala za predivan izlet i veselimo se budućima!
Arijana
