29.-30.10.2022.
Dio produženog vikenda oko Svih svetih smo odlučili provesti u planinama, kako već priliči našim navikama. Nadali smo se lijepom vremenu, no ovako sunčano i toplo nismo nikako očekivali. Na dogovorenom mjestu polaska, okupilo se 6 planinara spremnih za dvodnevni obilazak Karavanki, dijelu Alpa na granici Slovenije i Austrije. Odlučili smo se za bazu u planinarskom domu Zelenica. Prvi dan na Stol, a drugi po dogovoru. Uz klasično stajanje na Voklu, na odredište kod Kompas shopa u Ljubelju stižemo prije 9 sati, te nas već tada dočekuje temperatura za kratke rukave. 
Prva stanica nam je na domu Zelenica, gdje ostavljamo višak stvari te nastavljamo put Stola (2236 m), najvišeg vrha Karavanki. Do vrha smo išli srednjom stazom, koja na jednom dijelu ima i osiguran dio, tako da smo malo začinili uspon. Do vrha uz nekoliko pauza stižemo za cca 3 i pol sata. S vrha su se pružili pogledi na sve strane, a posebno je dojmljiv bio prema Bledu i Triglavu. Malkoc nam je pogled na Triglav zaklonila jedna ekipa Velebitaša na Debeloj peči, no riješili smo sve nesporazume (u nastavku). 
Za put nazad smo odabrali "zgornju pot" koja preko atraktivnog dijela dolazi podno vrha Vrtače te se naglo spušta prema Zelenici. Na putu lovimo savršen zalazak sunca, te se za mraka spuštamo do doma. Na veliko iznenađenje (barem moje), dom je bio potpuno prazan, sa samo 10-ak gostiju. Kako domaćini kažu, Slovenci su otišli na more na svojim počitnicama, a mi u planine. Dom nam je bio baš za gušte u mirnijoj atmosferi. No svejedno, jedna ozbiljna gošća doma je dovoljna da uspije nasekirati cure sa svojim tuširanjem od pola sata i zaključanim toaletom 
Drugi dan dobivamo sat više s promjenom računanja vremena, tako da se i s buđenjem u 7 uspijevamo lijepo naspavati. Odluka je pala da uzimamo sve stvari i radimo kružnu turu preko vrha Begunjščice do auta. Od jutra nas prati kao i dan prije sunčano vrijeme, te do vrha stižemo za oko 2 i pol sata. Na vrhu nešto ozbiljnija gužva, valjda svi žele potrošiti kalorije dobivene jedenjem štrukli na Prevalu. Ipak, društvo smo proširili samo s mnogobrojnim čavkama. Za spust smo se odlučili "blagom" stazom preko Kalvarije do doma na planini Preval, te se za tu patnju nagrađujemo poznatim štruklama Do auta nam preostaje još sat vremena šetnje kroz Bornov tunel, a dodatno smo se motivirali odlaskom na kremšnite i zalazak sunca na Bledu.Nakon toliko hodanja, ipak je trebalo još i malo turizma. Šetnja uz jezero, kremšnite i kava/muškat . E da, i rješavanje nesporazuma s gore spomenutom ekipom. Umorni, no zadovoljni, pomalo izgorjeli od sunca i uz puno novih planova, rastajemo se od Slovenije do prve prilike.
Tekst i foto: Marko Kotaranin
