Alpinistički odsjek
Alpinisti, tko smo mi?
Prije svega ljudi, kao i svi ostali, imamo svoje porive i veliku ljubav prema stijenama. Imamo svoje ciljeve i zamisli što bi htjeli postići i na koji način doći do toga. Veliki smo osobenjaci te poprilični čudaci. Pitanje je u kojoj grani aktivnosti nema takvih poput nas. Po mnogočemu se razlikujemo čak i unutar same zajednice no kad smo zajedno mogli bi danima brbljati o pozicioniranju, stiskanju, visokoj nozi, dobrom crimpu, lošim nogama, vremenskim uvjetima, opremi, novom prvenstvenom smjeru, lavinskom biltenu, kampovima, ledu, prerađenom snijegu, pristupu, odstupu, skici smjera, novom modelu penjačica, penjačkoj literaturi itd. Itd.
Prvo se dogodi ljubav (ja+penjanje), onda se dogodi ljetna alpinistička škola (mlađi alpinist pripravnik). Potom nakon barem dvije godine skupljanja dugih neosiguranih smjerova vrijeme je za zimsku alpinističku školu (stariji alpinist pripravnik). Tu doslovno poludimo od sreće (ja+cijeli svijet). Opet skupljamo i skupljamo kilometre da bi tek tad pomislili na sljedeći korak (alpinist). Sad smo već iskusni mački pa možemo birati (instruktor alpinizma).
Alpinizam=Romantika
A gdje su sportski penjači?
Tu kod nas, gdje drugdje bi bili. Doba dinosaura je iza nas, a mi smo svjesni da se vremena mijenjaju. Iako bi silno htjeli navući vodu na svoj mlin pa svakog sportskog penjača pretvoriti u budućeg alpinista, otvoreni smo za svakog tko smatra da se može uklopiti u naš boemski sklop.
Utorkom sastančimo i dogovaramo buduće izlete, vikendima se krećemo po stijenama, a u ostale dane puno puno trenkamo!
Zvuči savršeno, zar ne. Pridruži se!
LjAŠ24 04: Panic At The Disco
Budim se oko 2 ujutro, nakon cijele noći igranja žestoke bele sa frendovima s faksa. Jedva gledam i odlazim potpuno ne entuzijastičan pod mrzli tuš ne bi li se malčice osvijestio. Nakon što je mozak malo proradio, nabrzinu se spakirao i pojeo zobenu kašu prije polaska na maraton koji se održavao u Paklenici.
LjAŠ24 03: Nije Nikol spora kolko je Bojan brz
Treći tjedan škole i na putu smo prema Paklenici. Puštao sam neku playlistu s Janovog mobitela dok je Mislav pričao o svojem prvom iskustvu na sportskom penjanju i kako mu jedna dužina nije bila dovoljna za penjanje. U nekome trenutku razgovarali smo o nekolicini dokumentaraca i poznatih penjača, bilo je tu svega od Marc Leclerca, Dan Osmana, Dean Pottera, Tommy Caldwella i Alex Honnolda kako drže rekord na nosu El Capitanu. Ostatak puta sam razmišljao kako ću prvi put ne samo penjati dužinski smjer nego kako ću i prvi put biti u Paklenici.
Pošalji nam upit
