Iako sam se nadao kako ću možda uspjeti izbjeći pisanje izvještaja ili će taj “grozan” zadatak doći u neko “bolje” vrijeme (samo ne ovaj put jel) nekako sam se nakon ovog izleta sam odlučio prijaviti za pisanje i poštediti našu Tihanu tog groznog zadatka, odabira onoga tko će pisati izvještaj. Zašto sam se baš odlučio prihvatiti toga ni sad si ne mogu točno objasniti, ali reći ćemo da ima veze sa slavljem St. Patricks daya prethodnu večer, euforijom od nespavanja ali i samim izletom.

Već koji po redu izlet visokogorske škole odveo nas je na Grintovec, s 2588 metara visine - najviši vrh Kamniško-Savinjskih Alpi. Okupili smo se u petak navečer u Kamniškoj bistrici. U planinskom hostelu Kraljev Hrib više se feštalo nego spavalo pa je buđenje u 3 ujutro bilo jednako naporno kao nekima noćna vožnja direktno iz Zagreba.

Skupila se ekipa od 12 tečajaca i 3 instruktora, i pod vodstvom šefa Juraja odlučeno je da se ide na Malu Mojstrovku. Kada? U petak nakon posla, točnije 17:45 od Dechatlona krećemo put Mihovog doma. Većina nas kreće iz Zagreba, Laura kreće iz Ljubljane, a Martin dolazi ujutro. Vrijeme polaska isplanirano tako da ukoliko netko sporo vozi, a nema kod nas takvih, to su samo mitovi, da svi stignu na večeru.Tako je i bilo.. Šef je omogućio da cesta bude otvorena samo za nas i da nas dočeka večera u domu.

Nakon zanimljivih predavanja četvrtkom i vježbi na Okiću (na čemu nisam bio jer je tako faks tj. ispit iz Interne odlučio) došao je red i na prvi pravi izlet - Storžić.