Bio je to jednodnevni izlet na Zavižan. Nekada, još dok nije postojao NP Sjeverni Velebit, na Zavižan smo išli već u petak u noći, došli nekim javnim prijevozom u subotu ujutro i onda tabanali skoro cijeli dan do doma. U nedjelju bi se vraćali pješice dolje, javnim prijevozom do Zagreba i kasno u noći došli kući. Ali eto, vremena su se promijenila, tu je autocesta s kojom do Otočca dođem brže nego do Žumberka i onda još nešto vožnje preko Krasnog do Babič Siće - ulaza u NP Sjeverni Velebit. Na izlet sam išla sama s dva psa: ja Irma, Rio moj pas i Bossy pas na čuvanju.

Približavavala se jesen, bilo je krajnje vrijeme prihvatiti poziv drage mi prijateljice Danijele u njen novi dom u prekrasnu Švicarsku. Kad kažem krajnje vrijeme, mislim na doba godine i vjerojatnost zatvaranja dosta staza zbog zimskih uvijeta, uglavnom je to rujan, listopad. Kako drugi put odlazim u tu zemlju, bilo je lakše upustiti se u realizaciju putovanja.

Dobar dan dragi Velebitaši (i ostatak planinarskog svijeta). Evo mala priča o avanturi pet prijatelja na predivnu Golicu.

Interneti kažu da je za proći medvedničku transverzalu u jednom danu potrebna iznimno dobra kondicija dok će je planinari samo u dobroj kondiciji uspjeti savladati u dva dana. Vikend planove dvodnevnog slovenskog izleta pokvarila nam je vremenska proznoga pa sam odlučio najaviti dugo planiranu, a nikako izrealiziranu ideju prolaska čitave M1 transverzale u dva dana sa spavanjem u planinarskom domu Runolist.

Goldbergova skupina jedna je od šest gornjih skupina Visokih Tura, jednog od 132 pododjeljka Alpa. Ona je podskupina Centralnih Alpa u Istočnim Alpama. Zajedno s Ankogel grupom, Glockner grupom, Schober grupom, Kreuzeck grupom i ostalim. Sastoji se od 16 vrhova viših od tri tisuće metara: Hocharn 3254mnv, Schareck 3123mnv te drugi. Ideja za posjetiti ovu grupu planina javila se zadnji dan prošlogodišnjeg pohoda na Schober grupu. U daljini su se nazirali nešto pitomiji vrhovi, što se naposljetku i nije pokazalo sasvim točnim. Obzirom na zahtjevnost ovog izleta, zadržana je postojeća dosadašnja ekipa, ali se na put od planiranih šestero, uputilo nas četvero odveć očeličenih tvrdim austrijskim kamenjem. Modifikacijom plana puta zbog zahtjevnosti pojedinog dijela, uskočio nam je i Ankogel kao moguća destinacija. Bili smo nešto mudriji ove godine i pametnije se opremili. Dio zajedničke opreme smo međusobno raspodijelili, ali bez obzira na sve, ruksaci su i dalje ostavljali tragove naramenica na našim ramenima. Stoga, ruksake na leđa i krenimo na put.