Još jedno rano subotnje jutro započinje toplim čajem i posljednjom inspekcijom stvari koje sam pripremio večer prije. Težina ruksaka na pospanim leđima govori mi da je sva kamperska i penjačka oprema unutra. Lupkanje na torbi obješenih penjačica šalice i kacige dodatno me razbuđuje i budi misao da prvi put idem na Dabarske kukove! Te iste kukove koje mi je i Maki opisivao uz Zeppelinove riffove na prijašnjim vožnjama na izlete.
U sklopu prvog izleta ciklusa "Velebitaši Idu Na Ferrate", otišli smo do Okića gdje su iskusniji članovi poveli članove početnike u svijet via ferrate.
Budim se oko 2 ujutro, nakon cijele noći igranja žestoke bele sa frendovima s faksa. Jedva gledam i odlazim potpuno ne entuzijastičan pod mrzli tuš ne bi li se malčice osvijestio. Nakon što je mozak malo proradio, nabrzinu se spakirao i pojeo zobenu kašu prije polaska na maraton koji se održavao u Paklenici.
Treći tjedan škole i na putu smo prema Paklenici. Puštao sam neku playlistu s Janovog mobitela dok je Mislav pričao o svojem prvom iskustvu na sportskom penjanju i kako mu jedna dužina nije bila dovoljna za penjanje. U nekome trenutku razgovarali smo o nekolicini dokumentaraca i poznatih penjača, bilo je tu svega od Marc Leclerca, Dan Osmana, Dean Pottera, Tommy Caldwella i Alex Honnolda kako drže rekord na nosu El Capitanu. Ostatak puta sam razmišljao kako ću prvi put ne samo penjati dužinski smjer nego kako ću i prvi put biti u Paklenici.
Prvi izlet iz ciklusa eko izleta vlakom bio je, nama odveć tradicionalni, jednodnevni izlet na Kum. Kako je ovaj izlet bio nekoliko tjedana prije planiran za taj dan, mogli smo se samo nadati da će vremenski uvjeti biti obazrivi prema nama, što je prognoza tjedan dana unaprijed negirala svojim promjenjivim i kišnim najavama.
Neki su spajali dane, neki su negdje drugdje, a ni prognoza nije bila sasvim idealna. Možda su to razlozi da smo u autu bili samo Ariana i ja. Iz Zagreba oko pola 8, starom karlovačkom i kroz zaštićeni kanjon Slapnice negdje do blizu slapa Brisalo, gdje je otprilike naš kraj planiranog puta. U Slapnici mnogo planinara i izletnika, a u to doba jutra čak i poneki znanstvenik koji u visokim gumenim čizmama promatra neku faunu u epruvetici skupljenog uzorka vode...
Hes i ja smo nešta bili zainteresirani kad već nismo išli na divni snježni (i dvodnevni) Stenar. Kad je potvrdila i Taida, radosti nije bilo kraja. A i Lasta bi možda došla iz 'svog kvarta' - Klinča sela, pa da se vidimo. Sjajno, imam plan za lijepu šetnjicu s puno bilja, koju sam inače uvijek prolazio biciklom. Pa mogao bih i najavit...
Nakon ovotjednog predavanja i zanimljivih vježbi u Žici, zaputili smo se nakrcani opremom do Kamenjaka. Sunce nas je grijalo, vjetar nas je tijekom jutra šamarao, a mi smo ponavljali naučeno i učili nešto novo.
Ideja za put je došla spontano nekad sredinom/krajem 7og mjeseca 2022. Ryanair je ne tako davno uveo neke jeftine letove iz Zagreba, na listi se našao Thessaloniki i ubrzo mi se rodila ideja da bi mogao odraditi uspon na Olimp, tj Mytikas (2918m) - najviši vrh Grčke. Ubacim malo plaže u plan i dobijem jedan lijepi izlet.
PDS Velebit prisustvovao je obljetnici 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj. Kako su se članice i članovi proveli pročitajte u izvještaju Nataše, kojoj je ovo ujedno i prvi izlet kao svježoj članici!
Ulica Vjekoslava Klaića 42/1
10000 Zagreb
Web-stranice važno su ogledalo rada i prozor u svijet svake udruge. Nagrada za najbolju web-stranicu u 2023. dodjeljuje se stranici koja se ističe preglednošću i ažurnošću planinarskih sadržaja i praktičnih informacija. Taj uzorno strukturiran i pregledan planinarski sadržaj predstavlja bogatu i raznovrsnu djelatnost jednog od najvećih planinarskih društva u Hrvatskoj. Najbolja je web-stranica www.pdsvelebit.hr, stranica PDS-a Velebit, Zagreb.
