Više o izletu na Skradski vrh i posjeti kanjonu Kamačnik pročitajte u ovom izvještaju.

Kako se skupina Velebitaša provela na dvodnevnom izletu u Sloveniju na Šmarnu goru, Ratitovec i Krim saznajte u saznat ćete u ovoj objavi. Vikend ispunjen suncem, snijegom, dobrom hranom, glazbom, divnim zalaskom, kišom, tušom, odličnim društvom i još koječim previše je da bi se opisao u jednom izvještaju, no možda će fotografije olakšati taj zadatak!

Kratak osvrt na kvalitetno provedenu subotu u Samoborskom gorju.

Na repertoar je stigao i treći izlet ZIPO ciklusa, ovog puta na vrh Lanževica (2003 mnv) u Julijskim Alpama. Oko 40ak velebitaša/ica krenulo je oko pola 6 ujutro autima iz Zagreba. Hrvatska je postupno prešla u Sloveniju, a noć u dan dokazujući da ništa u životu nije stalno. Mjesto sastanka je bila Koča pri Savici, na kako su ZIPOvci krenuli hodati različitim dinamikama, postalo je jasno da je Koča pri Savici na neki način i mjesto rastanka.

Pošto sam se dobro proveo na zadnjem izletu na Zavižanu, sa zadnjom, 47. planinarskom školicom našeg najdražeg društva, želio sam za njih i instruktore organizirati još jedan, neki polu - maturalac, da se još jednom podružimo u nekom solidnom broju. Od nekoliko opcija, izbor je pao na lijepu visoravan zvanu Uršlja gora, u Slovenskim Karavankama, sa vrhom Plešivec na 1699 mnv.

Za mene početak ovog izleta seže par godina unatrag kada je Edo organizirao izlet s istim ciljem, također za Novu godinu. I tada je bilo vrijeme gripa i viroza te je jedna pogodila i mene, pa nisam bio u mogućnosti pridružiti se tom izletu. Njegove priče i dojmovi ekipe su me učvrstili u želji da jednom odem u zimskim uvjetima na ovu bosansku ljepoticu. Kako posjet Bjelašnici zahtijeva dulje putovanje i više vremena, spojiti par dana nije jednostavno za veću ekipu. Nova godina koja je pala na ponedjeljak dala je dan više, a uz još jedan ili dva slobodna dana došlo se do plana za put od pet dana. Jer otići do Bjelašnice, a ne pojesti ćevape na Baščaršiji, je kao otići u Pariz i ne slikat se kraj Eiffelovog tornja. Uz to, naš pročelnik Perica je krenuo u organizaciju ZIPO izleta pa smo Iva i ja odlučili dati doprinos toj organizaciji i staviti ovaj izlet u ZIPO seriju kao drugi izlet. I tako je krenula ozbiljna organizacija obzirom da se trebalo pripremiti za moguće teže zimske uvjete sa puno snijega, što nažalost na kraju nije bio slučaj, ali bolje biti spreman nego poslije plakati.