Visokogorski tečaj PDSV-a društvena je edukativna aktivnost namijenjena onim članovima društva sa završenom općom planinarskom školom, ljetnom alpinističkom ili speleološkom školom koji imaju iskustva u kretanju u planinama, visokom gorju ili planinarskom skijanju, a žele osnažiti svoja osobna znanja i vještine za sigurno kretanje u zimskim uvjetima, osiguranim planinarskim putovima, grebenskim putovima i uobičajenim ledenjačkim koridorima.
Opet smo pomaknuli svoje osobne i timske granice, izložili smo se velikom naporu, patnji, a nagrađeni smo prekrasnim trenutcima, pogledima i iskustvu. Ovakvi izleti stvaraju motivaciju da se ovime bavim i dalje, obogaćuju moj životni put i stvaraju neraskidivu vezu između planine i mene.
Čuveni 15. VG tečaj se približava kraju, snijeg se topi i naš Dragi Vođa Juraj nas je odlučio počastiti jednim stijenskim izletom. Kako bismo bili što spremniji za vanjski gorski svijet, a prije završnih visokogorskih izleta, Juraj je zamislio da osim hodanja, nešto i ispanjemo ili kako bi se reklo – da "osjetimo stijenu". Za to je odabrana Paklenica i to vikend 14.-16.06.
Dana 24. srpnja 1974. prije točno 50 godina, prilikom uspona smjerom Križ Ushbe u sjeverozapadnoj stijeni Ušbe (4710 m) na Kavkazu dogodila se alpinistička nesreća u kojoj su tragično stradala četvorica istaknutih hrvatskih alpinista – Ante Bedalov, Nenad Čulić, Viktor Tabaković i Urso Vrdoljak.
O izletu na Stenar se dugo pričalo. Naime, bio je u prvoj polovici rasporeda, ali se stalno nekako pomicao. Mi smo ga pak iščekivali jer smo znali da je to dvodnevni izlet na kojem, umjesto u finim planinarskim domovima ili ponekad i finim osobnim automobilima :-D, spavamo u zimskoj sobi što je povlačilo gomilu pitanja: jel treba karimat, kakav karimat tko ima, koliko topla treba biti vreća, jel imamo toliko toplu vreću, koliko će biti teški ruksaci kad se to sve zbroji uz svu hranu i vodu za dva dana i neizbježne dereze, cepine, pojaseve, užad i slično.
Iako sam se nadao kako ću možda uspjeti izbjeći pisanje izvještaja ili će taj “grozan” zadatak doći u neko “bolje” vrijeme (samo ne ovaj put jel) nekako sam se nakon ovog izleta sam odlučio prijaviti za pisanje i poštediti našu Tihanu tog groznog zadatka, odabira onoga tko će pisati izvještaj. Zašto sam se baš odlučio prihvatiti toga ni sad si ne mogu točno objasniti, ali reći ćemo da ima veze sa slavljem St. Patricks daya prethodnu večer, euforijom od nespavanja ali i samim izletom.
Već koji po redu izlet visokogorske škole odveo nas je na Grintovec, s 2588 metara visine - najviši vrh Kamniško-Savinjskih Alpi. Okupili smo se u petak navečer u Kamniškoj bistrici. U planinskom hostelu Kraljev Hrib više se feštalo nego spavalo pa je buđenje u 3 ujutro bilo jednako naporno kao nekima noćna vožnja direktno iz Zagreba.
Skupila se ekipa od 12 tečajaca i 3 instruktora, i pod vodstvom šefa Juraja odlučeno je da se ide na Malu Mojstrovku. Kada? U petak nakon posla, točnije 17:45 od Dechatlona krećemo put Mihovog doma. Većina nas kreće iz Zagreba, Laura kreće iz Ljubljane, a Martin dolazi ujutro. Vrijeme polaska isplanirano tako da ukoliko netko sporo vozi, a nema kod nas takvih, to su samo mitovi, da svi stignu na večeru.Tako je i bilo.. Šef je omogućio da cesta bude otvorena samo za nas i da nas dočeka večera u domu.
Zadnji vikend u veljači, nakon najavljenih solidnih količina friškog snijega i povećane lavinske opasnosti, visokogorski tečajci odlučili su provesti a gdje drugo nego na lavinskim vježbama. Sva sreća pa ne i u stvarnim okolnostima… Nakon sad već standardnog razmještavanja po autima kod Decathlona oko 5h ujutro, 13 tečajaca, 7 instruktora i glavna zvijezda cijelog dana - Branko Šeparović - uspješno su se otisnuli na put prema Podljubelju. Neki su startali prije, neki malo kasnije i uz pokoju komunikacijsku poteškoću, ali najbitnije [...]
Nakon zanimljivih predavanja četvrtkom i vježbi na Okiću (na čemu nisam bio jer je tako faks tj. ispit iz Interne odlučio) došao je red i na prvi pravi izlet - Storžić.
Ulica Vjekoslava Klaića 42/1
10000 Zagreb
Web-stranice važno su ogledalo rada i prozor u svijet svake udruge. Nagrada za najbolju web-stranicu u 2023. dodjeljuje se stranici koja se ističe preglednošću i ažurnošću planinarskih sadržaja i praktičnih informacija. Taj uzorno strukturiran i pregledan planinarski sadržaj predstavlja bogatu i raznovrsnu djelatnost jednog od najvećih planinarskih društva u Hrvatskoj. Najbolja je web-stranica www.pdsvelebit.hr, stranica PDS-a Velebit, Zagreb.
